Revolucionarni projekt oživljavanja potoka zgotovljen je 2005., a prošle godine obilježio je desetu obljetnicu. Vrijeme je to u kojem je nova šest kilometara duga šetnica duž trase potoka postala jedan od najpopularnijih javnih prostora desetomilijunske prijestolnice Južne Koreje.
Seul je najveći dio svoje povijesti bio grad na potoku Cheonggyecheon (Čungjajčun), a tek u dijelu 20. i 21. stoljeća taj potok nije bio dio iskustva grada budući da je, uslijed zagađenja i izgradnje autoceste, stavljen u podzemlje.
Seul je postao glavni grad Koreje prije više od 600 godina, a u tome vremenu bilo je i pokušaja regulacije potoka čije je izvorno ime bilo Gečon, što znači “kako bi voda trebala teći”. Sve do kraja 1950- ih potok je bio otvoren, a najveći problem bilo je zagađenje zbog čega je stavljen pod zemlju, čime je postepeno i nestao iz sjećanja.
Potok je isprva prekriven cestom koja je ubrzala promet i otklonila sanitarni problem, ali ga nije riješila. Uslijed sve većeg protoka prometa, ista je cesta 1970-ih dobila jedan kat te postala jedna od najvažnijih gradskih arterija.
Neposredno prije nego su radovi na uklanjanju ceste počeli, frekvencija korištenja bila je oko 170 000 automobila i oko milijun ljudi dnevno. Uopće je zona autoputa bila jedna od najzagušenijih zona u gradu, a bila je poznata i po neuređenosti. Jedan od argumenata u korist uklanjanja ceste bila je njena dotrajalost, što je bio i inicijalni razlog razmatranja njene obnove ili ponovne izgradnje, ali i promišljanja alternative – u tom trenutku radikalnog prijedloga da se cesta potpuno ukloni, a nekadašnji potok oživi.
Ideja je u konačnici prihvaćena kao gradski strateški projekt kojim je tada novi gradonačelnik, kasnije i predsjednik Republike, Lee Myung-bak, izabran te se odmah i krenulo s realizacijom reduciranja 16-tračne ceste na pola, a ostatak prostora bilo je namijenjeno za zeleni pješački koridor s potokom.
Demontaža autoputa započela je u ljeto 2002., a 95 % šute i 100 % čelika ponovo je iskorišteno. Paraleno je tekla i reorganizacija prometa u centru grada, a implementirano rješenje ubrzalo je i smanjilo promet. Uopće je čitav projekt bio ogroman tehnički izazov, a rješavati je trebalo niz problema kako bi potok kroz čitavu godinu normalno tekao. Primjerice, važno je bilo održavati brzinu vode kako se zimi ne bi smrzavala, odnosno kako prespori protok ne bi stvarao baru. S tim ciljem postavljeni su različiti uspornici i kameni prijelazi preko potoka na niz lokacija, koji s jedne strane služe za povezivanje obala i podižu atraktivnost upotrebe mjesta, a s druge održavaju poželjni protok.
Bojazan od poplava u kišnoj sezoni riješena je tunelima s obje strane šetališta. Ljeti pak potok presušuje pa je potrebno upumpavati vodu kako bi se održavala ista količina. Voda je preuzeta iz obližnje rijeke Han u koju se potok u gradu ulijeva, a to je riješeno na način da je stvoren podzemni odvod koji ide paralelno, ali u suprotnom smjeru od toka potoka. Preuzeta voda putem prolazi pročišćavanje prije nego se pušta u potok i ponovo vraća u rijeku Han.
Jedan od izazova bio je i kako sačuvati pronađenu arheološku baštinu. Između ostaloga, ispod nekadašnjeg autoputa pronađeno je nekoliko povijesnih kamenih mostova. S prometnom preregulacijom iznađena su rješenja koja su u konačnici omogućila njihovu restauraciju bilo na autentičnim ili drugim lokacijama.
Šest kilometara duge šetnice u različitim segmentima različito su oblikovane kako bi ponudile različite tipove ambijenata. Svim segmentima zajednički je osjećaj prisutnosti vode, a vrlo često i mogućnost neposrednog kontakta s potokom. Ozelenjevanje čitave trase također je ponudilo raznolika rješenja što je unijelo dinamiku u iskustvo prostora. Na pojedinim dionicama novog šetališta zadržani su neki od stupova nekadašnjeg autoputa kao memorija, te postavljene ili se izmjenjuju različite umjetničke i druge intervencije.
Danas, tamo gdje je ranije bio zaglušujući promet, sad se može čuti žuborenje potoka, a stvaranje zelene oaze omogućilo je i povratak raznih vrsta ptica, riba i insekata. U konačnici je smanjena i razina zagađenja zraka i buke, a zelenilo i voda spuštaju i temperaturu ljeti te je stvoren koridor za vjetar. Novi javni prostor postao je izrazito popularno mjesto i općenito nešto po čemu je grad postao poznat, odnosno utjecaj projekta na grad i život u njemu je ogroman.
Rušenje autoputa koji je nekad označavao napredak, pokazatelj je i kako se prioriteti mijenjaju, odnosno da je i sama ideja grada evoluirala. Seulski primjer oživljavanja potoka koji je svojevremeno bio pretvoren u kanalizaciju pa ponovo uskrsnuo, pokazuje kako se uspješno može poklopiti vraćanje prirodi s formiranjem novih javnih prostora koji generiraju život i općenito unapređuju grad.
Autor: Saša Šimpraga
Izvor: pogledaj.to, 28.01.2016.
Podijeli: