Modernizam je donio novo, avangardno viđenje arhitekture koja se oslanjala na socijalne i humane teme. Osnova je bila proklamirani funkcionalizam i novi pogled na građenje koji odbacuje sve što je suvišno za strukturu građevinske konstrukcije.
Napuštaju se monumentalni oblici klasicizma i dekorativni elementi secesije koji podsjećaju na prošlost i traže se nova i jednostavnija rješenja. Estetika internacionalnog stila traži odbacivanje nacionalne kulturne karakteristike, a sve vrste povijesnog dekora u korist ravnih linija i čistih geometrijskih oblika, svjetlosti i glatke površine stakla i metala. Omiljeni materijal je armirani beton, a interijeri su prostrani i funkcionalni. To je arhitektura industrijskog društva, koji ne taji svoje utilitarne svrhe i sposobnost da se liši “arhitektonskih pretjerivanja” Neslužbeni moto ovog stila je svojevrsni paradoks koji je predložio Mies van der Rohe: manje je više (manje = više).
Zbivanja u hrvatskoj arhitekturi u doba moderne
Prije Prvog svjetskog rata u Hrvatskoj su se već javile neke ličnosti koje bi mogli nazvati pretečama moderne, od kojih su najvažniji Viktor Kovačić, Edo Šen i Hugo Ehrlich. Unatoč tomu što su školovani u historicističkoj i secesijskoj tradiciji, oni pod utjecajem avangardnih strujanja u Europi mijenjaju i pročišćuju svoj arhitektonski izraz. Rat prekida razvoj nove avangardne arhitekture te prve godine mira još uvijek u tragovima obilježava postsecesijski duh. Tek sredinom 20-tih godina se situacija značajnije mijenja.
Godine 1923. diplomiraju prvi arhitekti na hrvatskom arhitektonskom učilištu, tada se vraćaju bečki i praški đaci, a zamjetno je i povećanje kapitala u Zagreb i druge hrvatske gradove. Sve to uzrokuje pravu graditeljsku ekspanziju. Međuratno razdoblje hrvatske arhitekture najznačajnije je obilježio arhitekt Drago Ibler. Predavač na likovnoj akademiji i poznati arhitekt oko sebe je okupio učenike i suradnike koji će biti presudni za pojavu prave moderne na našim prostorima. Ta grupa je prozvana Zagrebačka škola. Njihova arhitektura je slijedila odrednice postavljene u svijetu prije nekoliko godina – Le Corbusierovog funkcionalizma i Wrightove organičke arhitekture. Iako ne slijede niti jedan određen stil nego se referiraju na razne stilove, njihova arhitektura je nesumnjivo moderna i originalna.
Druga značajna skupina je ˝Zemlja˝, grupacija u kojoj su djelovali razni umjetnici, ˝lijevog socijalnog usmjerenja i izrazita figurativnog izraza˝. U grupaciji Zemlja sudjelovalo je više arhitekata koji su pripadali i Zagrebačkoj školi. Kroz svoja djela umjetnici Zemlje pokazivali su jaku socijalnu komponentu koja je tada postala važna i arhitektima u oblikovanju, ne samo manjih prostora, nego i u urbanizmu. S idejama poteklima iz europskih centara, upotpunjenima senzibilitetom zemljaša, pioniri hrvatske moderne arhitekture počeli su raditi na projektima koji su do današnjih dana sačuvali svoju ljepotu i ˝modernost˝.
Neki od primjera moderne i internacionalnog stila gradnje u Zagrebu:
Slavko Löwy – visoka kuča ili neboder na križanju Gundulićeve i Masarykove ulice, izgrađen 1933.-1934 .
Drago Ibler – drveni neboder u Martićevoj ulici iz 1958. i zgrada 1930-31.
Vitićev neboder na uglu Laginjine i Vojnovićeve ulice iz 1958.
Egon Steinmann, Križanićeva gimnazija izgrađena1932.
Stjepan Planić Napretkov neboder u Bogovićevoj ulici izgrađen 1937.
ZAGREB – Područje istočnog dijela centra Zagreba
Područje istočno od Draškovićeve ul. u shematičnom je rasteru bilo predviđeno za širenje grada i u prvoj (1865./67.), i u drugoj Regulatornoj osnovi Zagreba (1887./89.) – tada bez naznaka današnjih trgova – no do kraja Prvoga svjetskog rata taj je prostor ipak ostao neparceliran i gotovo neizgrađen . Ipak, druga je regulatorna osnova zbog ‘kosog’ kanaliziranja potoka Medveščaka odredila trasu buduće dijagonalne Ulice Račkog na čijem će potezu nastati tri velika međuratna trga. U Lenucijevoj Regulatornoj osnovi za istočni dio grada (1905.) potvrđena je ta radijalna ulica, a prvi je puta ucrtan i rombični trg na mjestu današnjeg Trga žrtava fašizma. Ucrtan je i manji poligonalni prostor kod budućega Krešimirova trga, a položajem je definiran i ‘trg pored tvornice konjaka’ (današnji Kvaternikov trg). Zanimljivo je da je na području obuhava te regulacije bilo predviđeno čak 12 novih trgova od kojih većina nije izvedena , a realizacija trgova koji su predmet našeg interesa započela je tek ranih 20-ih godina.
Novakova ulica – Zagreb
Uzorna ulica vrhunske moderne stanogradnje, koja je spojila lokaciju u samom centru Zagreba i život u tihom zelenilu. Kuće luksuznog stanovanja građene 1930-ih godina za tadašnju političku i gospodarsku elitu.
Kakva je to bila arhitektonska senzacija! Prozori na kućama i ljetnikovcima do tog su vremena bili manji, klasičnih dimenzija, balkoni tijesni, vile su imale zabate i kićena pročelja. Onda je izgrađena Novakova ulica, nova lokacija za stanovanje sva u zelenilu a istovremeno u strogom centru Zagreba. Bijela. Čista. Zgrade jasnih oblika. Veliki prozorski otvori, staklene stijene, otvorene vizure iz stanova, osunčani dnevni boravci i funkcionalne terase kao produžeci salona i dnevnog boravka. Sve okruženo parkovnim zelenilom. Bila je to promjena toliko šokantna kao što bi danas iznenađujuće izgledala ulica prozirnih kuća i stanova.
Izvorni članak u cijelosti pročitajte ovdje.
Autor: moRnarius
Izvor: maRin, 4.4.2016.
Podijeli: