Dječja igra je važna aktivnost koja pogoduje njihovom nesmetanom psihosomatskom razvoju, a ujedno predstavlja i refleksiju tog razvoja. Može se reći da postoji i određeni paralelizam između razvoja igara u povijesti čovječanstva i ontogeneze dječje igre.

Na obilježja dječje igre utječu nasljedni čimbenici, okolina (roditeljski dom, društveno okruženje, škola/dječji vrtić, vršnjaci), ali i vlastita aktivnost djeteta, koja u pravilu postaje značajnija djetetovim sazrijevanjem.

Razvojem djeteta obilježja dječje igre postaju sve kompleksnija. Prikazat će se rezultati dva istraživanja koja su se bavila miljokazima razvoja dječje igre, kod predškolske djece u dobnim skupinama od prve do četvrte godine, kao i od pete do sedme godine života. Razvojna obilježja dječje igre ujedno mogu biti smjernica za inovativni pristup u osmišljavanju i opremanju dječjih igrališta na vanjskim, ali i u unutrašnjim prostorima, uz uvažavanje principa sigurne igre.

Dat će se okvirni pregled kritičnih faza dječjeg razvoja, temeljnih psihosomatskih odrednica tih faza, kao i mogućnosti odmaka od tradicionalno uvriježenih vrsta igara koje se djeci određene dobi mogu ponuditi.

Više o ovoj temi poslušajte na međunarodnom skupu Igra u otvorenom prostoru od doc.dr.sc Joška Sindika.

Joško Sindik rođen je 1965. u Dubrovniku, 1988. diplomirao je psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. 2001. magistrirao je i 2009. doktorirao na Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radio je kao predavač na Zdravstvenom veleučilištu i Visokoj policijskoj školi u Zagrebu. Od 2013. radi kao viši znanstveni suradnik u znanstvenom području humanističkih znanosti – polje etnologija i antropologija na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Radi kao član različitih povjerenstava, odbora i radnih skupina. Uže područje rada mu je psihologija sporta, razvojna psihologija, forenzična psihologija, biološka antropologija, metodologija znanstvenih istraživanja i statistika.

Izvor: hdka.hr