Na istočnom rubu grada Zagreba, u gradskoj četvrti Sesvete, doslovno na ledini i u šikari,planira se izgradnja potpuno novog kompleksa s parkovima, avenijama, trgovima, šetalištima, pa čak i jezerom.
Sesvete sada nisu čak ni tipično satelitsko naselje kakva su, recimo, Samobor, Zaprešić ili Velika Gorica. Sesvete nemaju središnji gradski trg vrijedan spomena. U prostoru ih fiksira crkva Svih svetih na uzvisini, ispod koje se istočni izlaz iz Zagreba dijeli na tri ceste, prema Kašini i Mariji Bistrici, prema Varaždinu te prema Dugom Selu, Kobiljaku i Sesvetskom Kraljevcu. Naselje se od crkve širi radijalno prema sjeveru kroz doline istočnih obronaka Sljemena i po njihovim padinama, a na jugu sve to čvrsto i neprohodno podvlači glavni hrvatski željeznički koridor s prigradskom postajom za vlakove.
U Sesvete su se doselile i obiteljske kuće sagradile tisuće obitelji iz hrvatskih ratom pogođenih krajeva te iz Bosne i Hercegovine, na svinjogojskoj farmi izniknulo je golemo novo stambeno naselje Jelkovec-Sopnica za čak 11.000 ljudi, a stasala je i nova generacija brojnih sposobnih i uspješnih poduzetnika. Sve to dalo je novi poticaj i sesvećanskim starosjediocima, među kojima je nebrojeno mnoštvo vrhunskih intelektualaca, stručnjaka, sveučilišnih profesora, inženjera.
Član Udruge Sesvete i njezin istaknuti aktivist Ante Damjanović surađivao je na projektu sveučilišnog kampusa Borongaj s tadašnjim prorektorom, profesorom s Arhitektonsko-građevinskog fakulteta Bojanom Baletićem i njegovim kolegom profesorom Mladenom Jošićem. Damjanović je bio oduševljen njihovom urbanističkom i arhitektonskom vizijom Borongaja, bogatstvom i raznovrsnošću njegovih planiranih futurističkih sadržaja, pa je pozvao Baletića i Jošića u Sesvete. I tako je nastala ova plodonosna suradnja.
„Zelene i plave Sesvete“, urbanistički razvojni koncept nastao je iz analize svakog kutka, livade zgrade, gustiša uz Savu, gusto naseljenih kvartova, prostornih planova i razvojnih studija.
Baletić i Jošić nisu izradili i predložili samo opći koncept budućeg razvoja Sesveta, posve novi razmještaj sadržaja, zone stanovanja, industrije i rekreacije, te novu prometnu shemu koja ne bi uništila šumu Divljača i presjekla budući Perivoj Svih svetih. Kao kreativni arhitekti pustili su mašti na volju i razradili i nekoliko izvanredno atraktivnih potprojekata, primjerice, formiranje novog gradskog središta nad željezničkim kolodvorom, rekonstrukciju i prenamjenu napuštenih silosa za žitarice, plan za očuvanje i aktiviranje poljoprivrednih površina ili gradnju ekoparka na Savi.
Silosi su golemi kompleks koji se sastoji od tri goleme betonske vertikale i nekoliko uz njih položenih zgrada, također velikih volumena. Kad su Radoslav Dumančić i Ante Damjanović do njih doveli novinare, spuštala se noć i nije bilo moguće ući u njih i popeti se na vrh, ali nije trebalo sumnjati u priču kako se s tih tornjeva pogled pruža na cijeli Zagreb, Sljeme i okolicu, dokle pogled seže. A Baletić i Jošić istražili su kako su slične silose u njemačkim i danskim lukama, umjesto da ih sruše, arhitekti „reinterpretirali“ u poslovne i stambene tornjeve.
Dakako, najveći zalogaj u provedbi projekta „Zelenih i plavih Sesveta“ bit će promjena postojećeg generalnog urbanističkog plana i „premještanje“ postojeće industrijske zone i sada planiranih prometnica. Ali, nastave li Sesvećani provoditi svoj plan istom predanošću kao do sada, ne treba sumnjati da će i to uspjeti.
Izvor:vecernji.hr, 13.12.2016.
Podijeli: