Radi se o utvrdi Susedgrad u zagrebačkom kvartu Podsused. Ne iznenađuje ako niste za nju čuli, s obzirom na to da je taj neprocjenjiv relikt zagrebačke povijesti sustavno zanemarivan i ostavljen da propadne, dok je u obnavljanje općepoznatog Medvedgrada uložen silan novac ne bi li se on obnovio i postao turističkom atrakcijom. Ruševine Susedgrada, usprkos nedostatku interesa i sluha gradskih vlasti, nisu ništa manje značajne i interesantne.

Susedgrad se u povijesnim dokumentima prvi put (neizravno) spominje u darovnici kralja Andrije II. zagrebačkom županu i ugarskom plemenitašu Vratislavu II. iz roda Aka. U darovnici iz 1209. godine spominje se „podgrađe“ koje je vjerojatno današnje naselje Podsused, a time se posredno može pretpostaviti i tadašnje postojanje utvrde iznad podgrađa.
Ime tvrđave iznad podgrađa po prvi put se spominje u dokumentu iz 1316. godine (i to pod imenom „Zumzed“), a najstariji pouzdano datirani dijelovi arhitektonske građe utvrde potječu iz 14 stoljeća.
Uz to treba napomenuti da se, iako za to nema pouzdane arheološke potvrde, na mjestu Susedgrada pretpostavlja prethodno postojanje i neke još starije utvrde.

Tvrđava je tijekom svoje povijesti bila u vlasništvu nekoliko plemenitaških obitelji. Krajem 13. stoljeća vlast nad Susedgradom s obitelji Arlandijevaca prelazi na obitelj Babonić, a kada se Karlo I. Anžuvin zainteresirao za potencijal Susedgrada, oduzeo ga je Babonićima i dodatno nadogradio. U 14. stoljeću Nikola III. Toth preuzima vlasništvo nad utvrdom. Iza sebe kao jedinu nasljednicu ostavlja Doroteju Tot koja je za sebe uspjela izboriti pravo muškog nasljedovanja i udala se za Henninga von Czernina. No, u 16. stoljeću vlasništvo nad tvrđavom zadobiva zloglasni Franjo Tahy. Štoviše, godinu dana prije poznate Seljačke bune iz 1573. pod Susedgradom je izbila manja pobuna seljaka protiv Tahyja koja je završila sa sličnim rezultatom kao i ona iz 1573. godine.

Tijekom 16. i 17. stoljeća novi vlasnici zapuštaju Susedgrad, te ga konačno i u potpunosti napuštaju jer je tvrđava u to doba izgubila na svojoj strateškoj važnosti. U 30-im godinama 20-og stoljeća oko susedgradskih ruševina je isplanirana gradnja perivoja i planinarskog doma. Planinarski dom nije se održao do današnjih dana.

Same ruševine Susedgrada u zapuštenom su stanju, obrasle lišajevima i raslinjem, a svakih se nekoliko godina još poneki djelić nekadašnje utvrde nepovratno uruši. No, i usprkos tome, šetnja kroz ostatke nekadašnje utvrde veličanstveno je iskustvo. Moguće je nazrijeti obrise mnogih dijelova tvrđave, poput pojedinih prostorija, prozora i vrata. Maštovitijim posjetiteljima poći će za rukom veoma si živopisno dočarati živost i kretanje kojima su nekoć bile ispunjene te prostorije pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti u tvrđavi.

Foto: pp-medvednica.hr

Izvor:zagreb.info 11.2.2017.