David Harvey, osnivač i voditelj organizacije “Toronto Park People”: “Može se imati privid da je neki park prekrasan, ali ako ga zajednica ne koristi, po mome mišljenju, on je promašen.”

David Harvey jedan je od osnivača i voditelja organizacije “Park People – Toronto Alliance for Better Parks” koja se bavi parkovima u tome kanadskom gradu. David za “H-Alter” govori o renesansi parkova koja se počinje odvijati u Torontu, gradu koji, pored ostalih sadržaja, ima i gradski nacionalni park.

 

Što je to i čime se bavi Park People?

Inicijativa Park People  pokrenuta je početkom 2011. godine s ciljem anagažmana oko parkova Toronta. Ne postojimo da bismo isticali zahtjeve, već vjerujemo da je Toronto Potrebno je samo da gradska uprava bude otvorena za eksperimentiranje s novim, kreativnim idejama”na pragu parkovne renesanse pa stvari nastojimo dodatno pogurati u tom smjeru. Toronto Park People je projekt unutar neprofitne organizacije Tides Canada.

Naš je posao uskladiti angažman oko parkova kroz osiguranje podrške i davanje informacija lokalnim zajednicama te ukazati na najbolje prakse. Bavimo se i pokretanjem i izgrađivanjem lokalnih grupa oko pojedinih parkova, a nastojimo i općenito skrenuti pažnju javnosti na pitanja koja se tiču javnih parkova.

Na koji način pristupate angažiranju lokalnih zajednica oko parkova? Koji tip događaja provodite s ciljem promocije javnih parkova i potrebe njihovog poboljšanja?

Naš glavni fokus je naša mreža od preko 100 volonterskih grupa Prijatelji parka. Pomažemo u osnivanju i održavanju tih grupa i educiramo ih kako da ostvare dobre sadržaje i događaje u njihovim lokalnim parkovima.

Poseban naglasak stavljamo na stvaranje grupa prijatelja parkova u kvartovima sa stanovništvom nižih prihoda, a takve grupe možemo podržati i ciljanim grantovima kako bi poduprijeli njihov rad.

U osnovi, ono što naše grupe rade je da sade stabla, formiraju društvene vrtove, igrališta, grade krušne peći za pizze, pokreću male lokalne tržnice i organiziraju razne festivale i filmske večeri u parkovima.

Koliko je trenutno takvih grupa u Torontu?

Kad smo počeli prije četiri godine, bilo je 40 grupa, a sad ih imamo više od 100. U gradu je 44 kvartova, a grupe sad imamo u njih 35.

Možete li reći nešto o akcijama sadnje stabala?

Kod sadnje pomažemo educirati i organizirati grupe volontera koje stabla sade i održavaju. Naime, relativno je lako angažirati ljude da posade stablo, ali je ključan angažman u tome da se stablo održi jednom kad je zasađeno. Zato smo pokrenuli i program koji se zove “Usvojite stablo u parku” gdje volonteri usvajaju novozasađena stabla i brinu se da je stablo malčirano i zalijevano prvih nekoliko kritičnih godina.

Postoji li ikakva građanska participacija u procesu oblikovanja novih javnih parkova u Torontu, primjerice oko toga što bi neki novi park trebao sadržavati?

Proces postoji, no generalno smatramo da je ta procedura često fokusirana na formu koju treba ispuniti, a ne da se zapravo radi o modelu kojim bi se definiralo što građani doista žele u svojim parkovima, odnosno da se te želje i ostvare. Zagovaramo i da proces planiranja parka uključuje kontinuiranu ulogu lokalne zajednice u parku jednom kada je on gotov.  Naime, proces planiranja parka može rezultirati u puno pozitivne energije i dobro je održavati tu energiju kako bi se park održavao i obogaćivao kroz program i događaje.

Ukoliko usporedite pristup planiranja parkova unazad nekoliko desetljeća s onim danas, što se promijenilo po pitanju kvalitete?

Mislim da su nova igrališta nevjerojatna. Postoje fenomenalni načini za uključivanje djece u avanturističku, a sigurnu, kreativnu igru.

No, čini mi se da Sjeverna Amerika dosta kasni za Europom u isprobavanju novih ideja za djecu koja se igraju u parkovima. Mi smo nekako ograničeni brigom oko odgovornosti i toga da će vas netko tužiti.

Možete li istaknuti neke od najboljih parkova u Torontu, odnosno neke od parkova s najvećim potencijalom?

Jedan od meni najdražih parkova je Park R.V. Burgessa. To je mali park u središtu stambene zajednice od kojih 30 000 stanovnika, uglavnom recentnih imigranata iz južne Azije.

U parku su izgradili tradicionalnu pečnicu, pokrenuli društveni vrt, pomogli kod nabave nove opreme za igralište, a svaki petak imaju odličan bazar s glazbom i hranom, na kojem ljudi prodaju odjeću i razne zabavne stvari. Ta je zajednica svoj mali park premetnula u središte kvarta.

S druge strane, novi nacionalni park koji se upravo stvara na istočnom rubu Toronta ima ogroman potencijal. Bit će to prvi nacionalni park u gradu u Kanadi, a prostore se na 6 000 hektara. To je odlična mješavina prostora sa zadnjim poljoprivrednim zemljištem u Torontu i netaknute prirode. Sve to nalazi se unutar dohvata gradskog javnog prijevoza.

 

Spomenuli ste renesenasu parkova u Torontu. Što je točno potrebno da bi se dogodila?

Po mom mišljenju, sve što zapravo treba je da gradska uprava bude otvorena za eksperimentiranje s novim, kreativnim idejama.

Kao što mi je jedna osoba rekla u vezi njihovog nastojanja da poboljšaju svoj javni park: “Ne treba nam ni gradski novac ni njihovo osoblje, već samo dozvola”.

Naš Odjel za parkove prečesto ne želi surađivati s lokalno zajednicom i isprobati neke nove ideje kako bi parkove poboljšali.

Što čini dobar park?

Dobar park odgovara na potrebe zajednice. Svaka zajednica je drugačija i svaki park je drugačiji. Može se imati privid da je neki park prekrasan, ali ako ga zajednica ne koristi, po mome mišljenju, on je promašen.

 

Izvor: H-alter, 29/4/2014