Izložbu Budinjak – polje tumula: arheološka istraživanja 1995. – 2014. u Muzeju Grada Zagreba možete pogledati do 15.5.2016.godine.

“Budinjačka je gradina bila glavno željeznodobno naselje u središnjem dijelu Žumberačke gore. Izložba pokazuje raznolikost i značaj pronađenih nalaza – devetnaest grobnih cjelina i brojne materijalne ostatke koji svjedoče o važnosti istraživanja tog terena za proučavanje srednjo-europske pretpovijesti.”

“Veliko stariježeljeznodobno arheološko nalazište, koje obuhvaća nekropolu i gradinu pokraj žumberačkog sela Budinjaka, nalazi se pedesetak kilometara zapadno od Zagreba. Budinjačka je gradina bila glavno željeznodobno naselje u središnjem dijelu Žumberačke gore, blizu koje su osnivana i manja naselja.

Budinjačko naselje (gradina Židovske kuće) izvanredno je strateški smješteno na vrhu brijega koji dominira poljem, a s njega je moguće pogledom obuhvatiti sav bliži i dalji okolni teren. Okruženo je s triju strana vrlo teško premostivim prirodnim strminama, dok je prema Budinjačkom polju, s pristupačnije strane, opasano trima redovima zemljanih bedema. Ukupna površina naseobinskoga kompleksa iznosi oko 40.000 m2.

Nekropola tumula (grobnih humaka) nalazi se sjeverno ispod gradine u Budinjačkom polju i rasprostire se na površini od oko 60.000 m2. Geodetskim snimanjem ustanovljen je 141 grobni humak. Tumuli su okrugla oblika, različitih veličina te im promjer iznosi 5 – 20 m, a visina 0,50 – 2,20 m. Većina grobnih priloga pronađenih na budinjačkoj nekropoli pripada starijem željeznom dobu, a dio nalaza povezuje se s krajem kasnoga brončanog doba. To su fragmenti ili potpuno sačuvan nakit (brončane i željezne ukrasne igle, fibule, brončane i željezne narukvice, brončane nanogvice te željezne, staklene i jantarne ogrlice), konjanička oprema, pojasne kopče, polumjesečasta britva, željezna i brončana koplja, noževi i sjekire itd., zatim standardni keramički materijal, koji izradbom, načinom pečenja i ukrašavanja posuda pokazuje srodnost s halštatskim krugom jugoistočnog alpskog prostora, premda su uočljive velike srodnosti, posebice metalnih nalaza, sa stariježeljeznodobnim grupama sjeverne i srednje Italije, izrazito Caput Adriae. No, preko materijalne ostavštine budinjačke nekropole moguće je uočiti i utjecaje iz drugih prostora. To se u prvom redu odnosi na panonski, srednjobosanski, dalmatinski, lički te srednjoitalski prostor. Posebnu pažnju stručne i kulturne javnosti pobudilo je otkriće zdjelastih kaciga u kneževskim grobovima tumula 3 i 139. Njihovo tehnološko ispitivanje omogućilo je uvide u vrlo složenu tehniku izradbe zdjelaste kacige, te tako otvorilo nove mogućnosti raščlambe i precizniju dataciju te grupe najstarijih halštatskih kaciga.”

Izvor:mgz.hr, 17.3.2016.