Da je barem vijest o smrti najpoznatije svjetske arhitektice Zahe Hadid došla danas, na 1.4., nadao bi se da je prvoaprilska šala i da ta informacija jednostavno ne može bit točna. No sinoć i jutros već svi svjetski mediji, i bezbroj mojih prijatelja, kolega i stranica arhitektonsko-dizajnerske tematike koje pratim, prenose iznenađujuću vijest da je Zaha Hadid preminula od posljedica srčanog udara, jučer, u bolnici u Miamiju.

Za svakog tko je studirao arhitekturu, tko se njome bavi, prati je i poznaje, ova je vijest šokantnog karaktera. Hadid je imala tek 65 godina, u medijima nije bilo naznaka o njezinim zdravstvenim problemima, a ako pregledate recentne objave o njenim projektima, intervjue ili izjave za najčitanije svjetske dizajnerske portale, one najrecentnije su vrlo svježe, čak iz ožujka. Za svakog arhitekta ova je vijest šokantna, jer se radi o autorici čiji su radovi snažno, beskompromisno i upečatljivo obilježili posljednjih dvadesetak godina svjetske arhitektonske scene.

Kako god gledali na arhitekturu Zahe Hadid, sviđali vam se ili ne njezini projekti, podržavali ili ne ponekad kontroverzne forme i kontekste u kojima su nastali, činjenica jest da je važnost Zahe Hadid na arhitektonskoj sceni nemjerljiva. Ne samo kao arhitektice, već i kao dizajnerice, teoretičarke, umjetnice i pravog prostornog virtuoza, koja je kroz impresivnu karijeru izgradila nadaleko prepoznatljiv izričaj i stil, a čiji realizirani projekti doslovno izvedeni širom svijeta, zauvijek ostaju kao označitelj bogatog opusa, talenta i osobnosti velike Hadid.

*Muzej MAXXI, Rim (2009) / foto Richard Bryant

No ono što na posljetku, a zapravo na početku ove priče svakom mora biti istaknuto i kristalno jasno jest činjenica da je Hadid, u arhitekturi još uvijek pogrešno ali istinito, dominantno muškoj profesiji, uspjela doseći i ostvariti bezbroj uspjeha koje niti jedna žena prije nje nije! I to je nemjerljivo big thing. Unatoč vremenu u kojem živimo, beskrajnim talentima, trudu, projektima i opusima brojnih svjetskih arhitektica, Hadid je bila gotovo jedino žensko ime na listama najmoćnijih, najslavnijih, najvažnijih ili najtalentiranijih arhitekata doba u kojem živimo, i to je čini još daleko važnijom negoli je zbog svog arhitektonskog opusa.

Hadid je prva žena koja je dobila najvažnije arhitektonsko priznanje – nagradu Pritzker (2005.), i jedina je žena koja je Pritzkera dobila samostalno (ne u partnerstvu kao Kazuyo Sejima). Također je prva žena koja je dobila zlatnu medalju Kraljevskog instituta britanskih arhitekata (RIBA Gold Medal) (2015.), te također jedina žena nagrađena najvažnijom britanskom arhitektonskom nagradom Stirling prize, koju je osvajala dvaput (2010. i 2011.)

Koliko god bili naklonjeni ili nenaklonjeni njezinom prepoznatljivom arhitektonskom stilu, majstorskom poigravanju s formom, organskim elementima i oblikovanju koje ponekad šokira, iznenađuje, ali svakako obilježava dosage arhitekture 21. stoljeća, Hadid zaslužuje svaki naš naklon i pljesak. Naklon i pljesak za arhitektonsku odvažnost, suvremenost izgradnje i eksperimentiranja s oblikom, linijom i prostornošću te na posljetku za svoju poziciju najmoćnije žene u svijetu arhitekture, koja je ostvarila ogromne korake do kojih će malo njih dospjeti, no koji su snažno utabali put, kako formalnoj slobodi suvremene arhitekture, tako i arhitekticama kao jednakovrijednim stvarateljima arhitekture.

Hadid je u svom opusu zbilja gradila svuda po svijetu, izdvojiti najbolje, najzanimljivije i najvažnije projekte nezahvalan je, subjektivan i težak zadatak koji bi valjda svaki arhitekt ili poznavatelj lika I djela Zahe Hadid složio različito. Ono što automatizmom dolazi na ‘tapet’ kada govorimo o Hadid i njezinom opusu u našem bliskom okolišu, uz recentnu izgradnju u Rimu ili na Kronzplatzu, i ranijim radovima u Innsbrucku ili Weil am Rhein (Vitra Fire Station) jest tema novog Zagrebačkog aerodroma, javnom arhitektonskom natječaju na kojem je Hadid sudjelovala (2008.). Impresivan, odvažan, drugačiji, hrabar, možebitno preskup, ali arhitektonski možda čak i senzacionalan projekt, ostao je na nekom ‘niskom’ petom mjestu na spomenutom natječaju, u nekoj ladici i arhivi. Tako nas danas, dok se završavaju zadnji elementi ‘hrvatskog’ aerodrome na Plesu, intrigira pomisao da smo mogli imati zračnu luku s potpisom Zahe Hadid, jedini na svijetu.

Laku noć Zaha, i hvala za svaku nacrtanu liniju.

fotografije via Dezeen i Designboom

Izvor: vizkultura, 01.04.2016.