U dugi niz dodajemo još jedan projekt intervencija u javnom prostoru kojem se pristupa iz mraka, sa strane, bez prethodne valorizacije zatečenih elemenata i cjelokupnog povijesnog razvoja, bez participacije građana. Još jedan do čije se dokumentacije teško dolazi…

 
Iako hvalevrijedna želja da se ovaj spomenik arhitekture udobno smješten u svom dugogodišnje uzgajanom živom okolišu mekih linija obnovi nakon godina zanemarivanja, izostalo je ono najbitnije – javnost i struka.  U prošlim je vremenima na objektu i njegovom okolišu bilo podosta agresivnih intervencija. Zar nismo u 21. stoljeću ništa bolji?

 
Potrebna je društvena i stručna evaluacija prije mahnite akcije brisanja.

 
Povijest arhitekture, krajobrazne arhitekture i grada čine sve njegove fizičke i društvene preobrazbe. No tko je uspio odvagati i s kakvom sigurnošću i podrškom da je originalan Meštrovićev koncept, na koji se rješenje poziva, prihvatljiv nakon toliko vremena, nakon nekoliko generacija gimnazijalaca koje su se nalazile, došaptavale ili krale poljupce ispod nekidan porušene magnolije?

 
Slažemo se da novo rješenje treba osluškivati nadolazeća vremena. No, kako rasti za budućnost ako brišemo prošlost? Možda je brisanje u redu ako smo svi složni da se briše. Promjene mora biti, ali svi bismo trebali u njoj sudjelovati, osobito ako se radi o zajedničkoj baštini, djeliću onoga što je jednako moje kao i tvoje, djeliću jednog grada i jedne države.

 
Slijedi rekonstrukcija ulice Franje Račkog, bit će to „pješačka oaza“ gdje građani šeću i odmaraju, na zimi prehladnim ili ljeti prevrućim kamenim klupama praćeni neodoljivom simfonijom udaranja tramvaja o tračnice s obje strane ulice. Je li to želja građana i preporuka struke? Kojih struka?

Svako rješenje, arhitektonsko i krajobrazno, ima svoj projektni zadatak, svoja ograničenja i vanjske utjecaje, protiv kojih koji puta ne možemo. Ono što možemo jest reagirati na nedostatke i nepravilnosti, odazvati se nagonu da struka treba biti prva i da građani trebaju sudjelovati i biti obaviješteni o zahvatima u svom prostoru.
Ovom reakcijom struke želimo odgovornima ponoviti da se dobrobit postiže zajedničkim naporima, a generacijama koje dolaze kako naše društvo zaista treba izgledati; demokratsko, transparentno, proaktivno, informirano i prezentirano kroz potvrđeno najbolja rješenja.

 
Još jednom apeliramo na gradske vlasti da uključe krajobrazne arhitekte u planiranje i oblikovanje javnog prostora te da se raspisuju javni natječaji koji omogućuju njihovo sudjelovanje uz dobivanje kvalitetnih i transparentnih natječajnih rješenja.

 

HDKA

*Dopis je upućen na gradske vlasti i Društvo arhitekata Zagreba