Krajobrazna arhitektura

K rajobrazna arhitektura je interdisciplinarna struka koja obuhvaća oblikovanje, planiranje i upravljanje prirodnim i antropogenim, urbanim i ruralnim krajobrazom, što podrazumijeva i obuhvaća i zaštitu krajobraza; očuvanje i unapređenje prirodnog i kulturnog naslijeđa, zaštitu prirodnih resursa racionalnim korištenjem zemljišta, zaštitu i obnovu povijesnih perivoja, kao i organizaciju, oblikovanje i izgradnju novih krajobraza.

Krajobrazna arhitektura uključuje sistematsko istraživanje postojećih društvenih, ekoloških, geoloških i drugih uvjeta i procesa u krajobrazu te osmišljava i planira moguće intervencije. Primjenjuje se i u djelokrugu djelovanja drugih djelatnosti, poput, urbanističkog i prostornog planiranja, zaštita okoliša i slično. Europske zemlje u kojima krajobrazna arhitektura ima važan društveni značaj mahom su zemlje koje prednjače u održivom prostornom razvoju te čiji stanovnici uživaju visoku kvalitetu života, kao što su; Njemačka, Danska, Nizozemska, Švedska, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska.

Primjeri krajobrazne arhitekture sežu daleko u povijest, a zabilježeni su različiti primjeri poput visećih vrtova Babilona, egipatskih, antičkih, japanskih i kineskih vrtova i tako dalje.

Termin “krajobrazna arhitektura” prvi puta upotrijebio je Gilbert Laing Meason u svojoj knjizi “On The Landscape Architecture of the Great Painters of Italy”, London, 1828. Termin je preuzeo John Claudius Loudon te ga koristio kako bi opisao specifičan tip arhitekture, koji bi bio pogodan za smještanje u dizajnirane krajobraze.

Termin koriste i Frederick Law Olmsted i Calvert Vaux, autori Central Parka u centru Manhattana u New Yorku. Frederick Law Olmsted i George Oskar daju drugi aspekt značenja “krajobraznoj arhitekturi”, koristeći termin kako bi opisali cijeli profesionalni zadatak projektiranja, sadnje, oblikovanja, popločavanje i kompozicije drugih struktura, no tek je od 1867. godine ova profesija u Americi nazvana imenom “landscape architecture – krajobrazna arhitektura”.

Krajobrazna arhitektura često se pogrešno naziva hortikulturom. Hortikultura se, za razliku od krajobrazne arhitekture, bavi intenzivnim uzgojem kultiviranih biljaka poput povrća, voća, cvijeća te plantaža šumskog drveća, uzgoja sjemena i sl. Obuhvaća proizvodnju i oplemenjivanje biljaka, genetski inženjering, primjenu biokemije i fiziologije biljaka u uzgoju. Hortikultura u užem smislu riječi često označava oblikovanje i njegu bilja ukrasnog vrta kao područje krajobrazne arhitekture.

Definicija struke krajobraznog arhitekta/krajobrazne arhitektice za međunarodnu standardnu klasifikaciju zanimanja
Finalna verzija definicije krajobrazne arhitekture i krajobraznog arhitekta/krajobrazne arhitektice
donesena je odlukom Svjetskog vijeća, 2003. godine, Banff / Canada Međunarodne organizacije krajobraznih arhitekata  
(IFLA, International Federation of Landscape Architects)

Krajobrazni arhitekti/krajobrazne arhitektice istražuju kako prirodni tako i izgrađeni okoliš i prostor te savjetuju prilikom njegovog planiranja, dizajna i upravljanja, ali i kod njegovog očuvanja te planiranja održivog razvoja. Krajobrazni arhitekt/krajobrazna arhitektica može biti samo osoba obrazovana na polju krajobrazne arhitekture.

Zadaci krajobraznog arhitekta/krajobrazne arhitektice uključuju:
a)    razvoj novih ili poboljšanih teorija, metoda i politike krajobraznog planiranja, projektiranja i upravljanja na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i multinacionalnoj razini;

b)    razvoj planova i politike upravljana, te njihovu provedbu i nadzor, kao i razvoj novih ili poboljšanih teorija i metoda za nacionalne parkove i drugih površina namijenjenih očuvanju i rekreaciji;

c)    razvoj novih ili poboljšanih teorija i metoda za promicanje ekološke svijesti te planiranje, projektiranje, restauraciju, upravljanje i održavanje kulturnih i/ili povijesnih krajobraza,  parkova, lokacija i vrtova;

d)    planiranje, projektiranje, upravljanje, održavanje i praćenje funkcionalnih i estetskih planova izgrađenog okoliša u gradskim, prigradskim, i ruralnim područjima, uključujući kako privatne tako i javne otvorene prostore, parkove, vrtove, ulice, trgove, stambena naselja, groblja, spomenike; turističke, gospodarske, industrijske i obrazovne komplekse; sportske terene, zoološke i botaničke vrtove, sportsko rekreacijske površine i farme;

e)    doprinos planiranju, estetskom i funkcionalnom dizajnu, te smještaju, upravljanju i održavanju infrastrukture, poput cesta, brana, energetskih i drugih većih razvojnih projekata;

f)    izradu krajobraznih analiza i procjena uključujući ekološke i vizualne procjene utjecaja obzirom na razvojnu politiku ili tekuće projekte;

g)    pregled lokacija i analizu čimbenika poput klime, tla, flore, faune, površinskih i podzemnih voda i odvodnje; savjetovanje s klijentima i davanje preporuka o načinu i tijeku rada za projekte vezane uz krajobraz i izgrađeni okoliš;

h)    utvrđivanje i razvoj odgovarajućih rješenja vezanih uz kvalitetu i korištenje izgrađenog okoliša u gradskim, prigradskim i ruralnim područjima, te izradu dizajna, planova i radnih crteža, specifikacija rada, procjenu troškova i rokova;

i)    praćenje realizacije i nadzor izgradnje planiranih zahvata kako bi se osigurala usklađenost s planovima, specifikacijama rada, procjenom troškova i rokovima;

j)    provođenje istraživanja, pripremu znanstvenih radova i tehničkih izvještaja, izradu razvojne politike, poučavanje, kao i savjetovanje o aspektima vezanim uz krajobraznu arhitekturu, kao što su primjena geografskog informacijskog sustava, daljinskih istraživanja, zakona, krajobrazne komunikacije, interpretacije i krajobrazne ekologije;

k)    upravljanje krajobraznim planiranjem i izrada projekata;

l)     obavljanje zadataka vezanih uz planiranje i projektiranje;

m)   nadziranje drugih radnika/radnica