dr. sc. Bruno Šišić – počasni član HDKA

Na svojoj redovnoj sjednici Skupštine, održanoj 23.3.2012. članovi HDKA jednoglasno su prihvatili prijedlog Upravnog odbora HDKA, da se uvaženi krajobrazni arhitekt, autor knjige “Dubrovnik Renaissance Gardens. Genesis and Design Characteristics.”, dr.sc. Bruno Šišić imenuje počasnim članom Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata.


Dr. sc. Šišić dobitnik je nagrade za životno djelo Dubrovačko-neretvanske županije (2010.) zbog svog doprinosa krajobraznom uređenju, očuvanju prirodne i kulturne baštine na širem dubrovačkom području. Njegova valorizacija „Dubrovačkog renesansnog vrta“ po čemu je jedini autentični hrvatski doprinos europskom nasljeđu vrtne umjetnosti čini iznimno ostvarenje u međunarodnoj znanstvenoj zajednici. Popis oko stotinu projekata krajobrazne arhitekture, kao i popis isto toliko stručnih i znanstvenih radova dokazuju da je njegov rad izuzetno dostignuće za širu zajednicu.



Bruno Šišić rođen je u Dubrovniku 3. lipnja 1927.g., gdje je pohađao osnovnu školu (1933.-1937.), klasičnu gimnaziju(1937.-1945.) i glazbenu školu (violina, 1934-1944.). Diplomirao 1950.g. na tadašnjem Poljoprivredno-šumarskom fakultetu u Zagrebu.

1956.g. počeo se usporedo baviti izučavanjem povijesnih vrtova , posebno dubrovačkog klasičnog vrtnog naslijeđa, a 1982.g. osnovao Centar za povijesne vrtove i razvoj krajobraza u Dubrovniku, uz potporu Zavoda za ukrasno bilje, pejzažnu arhitekturu i vrtnu umjetnost i pokroviteljstvo Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Pored brojnih radnih skica i crteža , izradio više od stotinu projekata vrtne i krajobrazne arhitekture za javne vrtove i perivoje u Dubrovniku, za zelene prostore stambenih odnosno turističkih objekata i zona na dubrovačkom i širem području. Kroz rad i projektiranje produbljivao spoznaje o primorskim i posebno južnojadranskim krajobrazima te na tome temeljio pristup oblikovanju i uređivanju dubrovačkih vrtova, i krajobraza uopće.

Od pisanih radova objavio stotinjak stručnih i znanstvenih članaka i studija s područja krajobraznog oblikovanja, zaštite krajobraza, istraživanja povijesnih vrtova te povijesnog vrtnog urbanizma.

1977.g. na znanstvenom skupu ICOMOS-IFLA u Češkoj (Kromeriž) po prvi put predstavio dubrovačke renesansne vrtove međunarodnoj stručnoj javnosti.

Za stručni i znanstveni doprinos primio više priznanja, među kojima Orden za zasluge sa srebrnim zracima (1979), priznanje Fakulteta Poljoprivrednih znanosti (1989), nagrada Ministarstva zaštite okoliša prostornog uređenja RH t.zv. “Eko-Oskar”(2001),priznanje Grada Dubrovnika (2002), zahvalnica ULUPUH-a (2003), zahvalnica Instituta za more i priobalje Sveučilišta u Dubrovniku (2009), a kao posljednja nagrada, ona koja uokviruje njegov svestran opus, svakako je Nagrada Dubrovačko-neretvanske županije za životno djelo (2010), za neprocjenjiv doprinos krajobraznom uređenju, očuvanju prirodne i kulturne baštine na širem dubrovačkom području.

 

 

Cijela biografija
Rođen u Dubrovniku 3. lipnja 1927.g., gdje je pohađao osnovnu školu, klasičnu gimnaziju i glazbenu školu (violina).

1950.g. diplomirao na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

1951/1952.g. – raspoređen na rad u Stolac, potom u poduzeće „Rasadnik“ u Dubrovniku.

1953.g. organizirao i zatim stručno vodio Ustanovu za parkove i ukrasno bilje u Dubrovniku. 1961.g. je Ustanova reorganizirana u Komunalno poduzeće za javno zelenilo i hortikulturu „Vrtlar“ – Dubrovnik, gdje je naizmjenice obavljao dužnost direktora ili glavnog inžinjera. Istovremeno, stalno se bavio i projektiranjem dubrovačkih gradskih vrtova i perivoja te zelenih prostora oko stambenih i turističkih zona.
U poduzeću radio do kraja lipnja 1983.g.

1956.g. položio državni stručni ispit iz hortikulture.

1959.g. upisan u knjigu ovlaštenih projektanata u graditeljstvu za objekte vrtne odnosno krajobrazne arhitekture.

1956.g. počeo se usporedo baviti izučavanjem povijesnih vrtova, naročito dubrovačkog klasičnog vrtnog naslijeđa.

1964.- 1969.g. vršio dužnost upravitelja Arboretuma HAZU u Trstenom.

Polazio interfakultetski postdiplomski studij krajobraznog oblikovanja (AgF + Arh.F u Zagrebu + BF-Zavod za kraj. arh. u Ljubljani).

1974.g. obranom magistarskog rada pod naslovom „Restauracija i revitalizacija dubrovačkog renesasnog vrta“ (bila je to prva autorska objava znanstvenog pojma „dubrovački renesansni vrt“) postao magistar krajobraznog oblikovanja.

1982.g. osnovao Centar za povijesne vrtove i razvoj krajobraza u Dubrovniku pod pokroviteljstvom Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji vodi do danas.

1986.g. obranio doktorsku disertaciju na Agronomskom fakultetu u Zagrebu pod naslovom „Dubrovački vrt – tipološka osobitost u vrtnoj umjetnosti renesanse“ (komisija u sastavu: V. Jurčić, C. Fisković, D. Ogrin, E. Polak).

1987.g. po Znanstveno-nastavnom vijeću Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izabran u znanstveno-istraživačko zvanje: viši znanstveni suradnik. Kao znanstvenik registriran pod br. 85732.

Pored brojnih radnih skica i crteža, izradio više od stotinu projekata vrtne i krajobrazne arhitekture, kako za vrtove, perivoje i druge prostore u zelenilu javnog komunalnog karaktera, tako za vrtove i zelene prostore stambenih, odnosno turističkih objekata i zona u Dubrovniku i na Južnom Jadranu. Kroz rad produbljivao spoznaje o primorskim i posebno južnojadranskim krajobrazima i na njima temeljio pristup oblikovanju i uređivanju dubrovačkih vrtova.

U skladu s raspoloživim vremenom usporedno se bavio istraživanjem povijesnih okolnosti nastajanja vrlo brojnih dubrovačkih renesansih vrtova, njihovih oblikovnih obilježja, te teoretskim i praktičnim pitanjima njihove obnove. Znanstveno utvrdio i objasnio neke posebnosti dubrovačkih renesasnih vrtova, što ih kao povijesnu vrtnooblikovnu pojavu čini autentično hrvatskim prinosom europskom naslijeđu vrtne umjetnosti.

Vezano uz taj vid djelovanja nastali su slijedeći projekti obnove i uređenja nekih povijesnih vrtova:
– vrtovi i perivoji otoka Lokruma, 19/20 st. (1959/60 – naručitelj: HAZU(JAZU), 1970- naručitelj: Republički zavod za zaštitu prirode,
1989 – naručitelj: Zavod za izgradnju Dubrovnika)
– vrt vile Gučetić i Arboretum HAZU u Trstenom, 16/19. st. (1962/1963 – naručitelj:HAZU(JAZU);
– vrt vile Sorkočević u Komolcu, 16.st. (1970/1972 –naručitelj: Rastauratorski zavod Hrvatske);
– vrt Hektorovićeva Tvrdalja u Starom Gradu na Hvaru, 16/19.st., (1987/1988 – naručitelj: Društvo „Petar Hektorović“);
– vrt vile Bozdari-Škaprlenda u Čajkovićima, 18.st. (1989 –naručitelj: Zavod za obnovu Dubrovnika);
– vrt vile Sorkočević na Lapadskoj obali u Dubrovniku, 16.st. (1993 – naručitelj: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu);
– vrt vile Crijević-Pucić u Dubrovniku, 16/19.st. (1985 – naručitelj: Centar za povijesne vrtove-Dubrovnik, 2005/2006 – naručitelj: Rektorat Sveučilišta u Dubrovniku),

1977.g. na znanstvenom skupu ICOMOS-IFLA u Češkoj (Kromeriž).
prvi put predstavio dubrovačke renesansne vrtove međunarodnoj stručnoj javnosti

Putem Centra za povijesne vrtove i razvoj krajobraza-Dubrovnik organizirao prve simpozije o povijesnom naslijeđu vrtne umjetnosti kod nas (Dubrovnik,1983, i Varaždin, 1986.). U izdanju Centra tiskana su oba zbornika (1985. i 1990.).

Od 1990.g. sustavno se bavio istraživanjem prostora povijesnog vrtnog predgrađa Dubrovnika (povijesna vrtna zona Pile-Kono), o čemu je referirao na 33. svjetskom kongresu IFLA (Međunarodna federacija krajobraznih arehitekata) u Firenci 1996.g.

U prosincu 1991.g., za vrijeme bombardiranja Dubrovnika, Centar za povijesne vrtove i razvoj krajobraza potpuno je izgorio zajedno sa čitavom građom i sredstvima. 1997.g. obnovio je rad Centra i nastavio ga voditi.

Od pisanih radova objavio stotinjak stručnih i znanstvenih članaka i studija s područja krajobraznog oblikovanja, zaštite krajobraza, istraživanja povijesnih vrtova te povijesnog vrtnog urbanizma.

Kao rezultat vlastitog istraživačkog rada izdao 4 knjige:
Obnova dubrovačkog renesansnog vrta, IC, Split, 1981;
Dubrovački renesansni vrt – Nastajanje i oblikovna obilježja, ZPZ HAZU, Dubrovnik,1991;
Vrtni prostori povijesnog predgrađa Dubrovnika-Od Pila do Boninova, ZPZ HAZU, Zagreb-Dubrovnik,2003.
„Dubrovnik Renaissance Gardens – Genesis and Design Characteristics“ u izdanju ZPZ HAZU, Dubrovnik.

Primjerci objavljenih knjiga i oba zbornika pohranjeni su kod „Centre de Documentation UNESCO-ICOMOS (ubilježeni u „Base de données-Jardins historiques, IV.2003-IX.2003 i X.2003-III.2004“ pod br. 021019, 021028, 021462, 021026 i 021027).

U razdoblju 1980-2003.g. u više navrata držao predavanja za studente poslijediplomskih studija Agronomskog i Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na teme mediteranskih krajobraza i povijesnog naslijeđa vrtne umjetnosti (u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku).

1955.-1997.g. član Hrvatskog hortikulturnog udruženja i njegovih tijela. Jedan od osnivača (Dubrovnik, 1983) te član predsjedništva Društva krajobraznih arhitekata Jugoslavije do raspuštanja 1991. Član Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata od osnivanja 1991. Član ULUPUH-a od 1978.g. (Sekcija za krajobraznu arhitekturu).

1962.g. izabran za (prvog) povjerenika za zaštitu prirode Kotara Dubrovnik (obnašao do 1966.g.). Nakon toga član raznih tijela za zaštitu prirode.

Član uredništva časopisa „Hortikultura“ (Split, 1964.-1970., Zagreb 1978.-1985.) i časopisa Pejsaž+Prostor (Ljubljana, 1970.).
Svojim radovima sudjelovao je na 24. Zagrebačkom salonu (1990) i na izložbama ULUPUH-a u Zagrebu (1998,2000).

Za stručni i znanstveni doprinos primio veći broj priznanja, među kojima su i diploma Turističkog saveza Hrvatske (1973), Orden zasluga za narod (1979), priznanje Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu za doprinos razvoju Fakulteta (1989.), nagrada Ministarstva za prostorno uređenje i zaštitu okoliša RH – kategorija „zaslužni pojedinac“ tzv. „Eko Oskar“ (2001), zahvalnica Grada Dubrovnika povodom 20. obljetnice Centra za povijesne vrtove i razvoj krajobraza (2002).

Biografski podaci objavljeni u International Biographical Art Dictionary, 1987/88, 1999, 2000. i 2003 ( izdanje Who is Who in International Art, Lausanne,Švicarska). Zabilježen i u „World Directory of Landscape Architects“, USA, 1990.

 

 

„Dubrovnik Renaissance Gardens – Genesis and Design Characteristics“

Dubrovnik Renaissance gardens and villas were, as a rule, designed and built by local craftsmen with the full participation of their owners, so they reflect the potentials, wishes, philosophy and creative capabilities of local residents.

Through comparison of Dubrovnik Renaissance gardens with the authentic models of their Italian counterparts, it can be concluded that Dubrovnik gardens are characterised by certain features related to the size, landscaping and articulation of their garden space. This results from natural and social differences and is consequently reflected in the quantity of particular natural and compositional elements, as well as differences in garden patterns. Dubrovnik Renaissance gardens were created in a dry, karst region, which results in the dominance of two compositional elements: stone and verdure. In Italian gardens, established on mild, fertile slopes on a hilly terrain, spring water has an equally significant role as stone and verdure.

Both Italian and Dubrovnik Renaissance gardens are geometrically shaped, but there are differences in this respect too. While the geometrical shaping in Italian gardens was carried out with consistent precision, in Dubrovnik gardens it is done more flexibly, with less insistence on the preciseness of geometrical shapes and symmetry.

The difference in design of the systems of principal garden paths or walkways is great. While in Italian gardens the principal paths were most often bordered by hedges and clipped verdure, in Dubrovnik gardens they were bordered by low stone walls carrying stone columns which supported pergolas.

This is the reason why in Dubrovnik Renaissance gardens verdure did not need to be artificially trimmed. Nor was its tectonic (constructional) function in the creation and articulation of the garden area significant to the same extent and in the same manner.

In each Dubrovnik Renaissance garden the pergola is a delightfully significant element. It is supported by colonnades made of slender carved stone monolith columns. In gardens characterised by a more complex landscaping design, pergolas comprise entire systems of green porches which articulate the garden spaces into open quadrangular shapes of garden verdure and intersecting walkways canopied by grapevines.

Generally speaking, Dubrovnik gardens were designed more modestly compared to Italian ones, which abounded in sculptures and sculpted water features. Dubrovnik gardens are littoral gardens, both with regard to their natural properties and the fact that, as a rule, they overlook the sea. Moreover, many of them were in immediate contact with it. This contact resulted in specific landscaping solutions, which resulted in the appearance of garden terraces, belvederes or organs (boathouses) attached to the house, garden and sea.

All of the previously stated had an impact on the distinctive and distinguished iconographic expression of Dubrovnik Renaissance gardens.

An investigation into the formal properties of Dubrovnik Renaissance gardens and the study of the factors which brought about their historical genesis leads us to the realisation that developments in agriculture, planning, utilitarian gardens and, in particular, gardens of leisure considerably contributed to their distinctiveness. All of this took place before Renaissance times in Dubrovnik and paved the way towards the authentic expression of Dubrovnik Renaissance gardens.

It can be inferred from everything stated above that Dubrovnik Renaissance gardens are characterised by numerous common features regarding their design and function. At the same time, these make them quite special and recognisably distinctive, both in comparison to the original model of the Renaissance garden – the Italian garden, and when viewing them within the framework of overall achievements in Renaissance garden art.

The fact that Dubrovnik gardens possess a number of common features with the distinctive mark of the region categorises them as a separate group with a typological uniqueness within the framework of Renaissance garden art, which can be named with the common term Dubrovnik Renaissance gardens. (Izvor: http://www.cuvalo.net/)

 

Uvaženom krajobraznom arhitektu dr. sc. Bruni Šišiću čestitamo na počasnom statusu u ime HDKA, i želimo inspiraciju za daljnje stvaralaštvo i širenje neiscrpnog i velikog opusa na području krajobrazne arhitekture.

Upravni odbor HDKA