IFLA MED_NET MEĐUNARODNA KONFERENCIJA, 17. TRAVANJ 2026., SPLIT – HRVATSKA
OBALNI KRAJOBRAZI: NASLIJEĐE I SUVREMENO KORIŠTENJE 

U Splitu je 17. travnja 2026. godine održana međunarodna stručna konferencija “Coastal Landscape: Heritage and Contemporary Uses”, posvećena aktualnim izazovima očuvanja i suvremenog korištenja obalnog krajobraza. Konferenciju je organiziralo Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata (HDKA) u suradnji s Mediteranskom mrežom krajobraznih arhitekata (MED_NET) Međunarodne federacije krajobraznih arhitekata (IFLA).

Mediteranska mreža krajobraznih arhitekata trenutačno okuplja stručnjake iz trinaest država mediteranskog prostora — Italije, Grčke, Francuske, Izraela, Portugala, Španjolske, Turske, Libanona, Maroka, Tunisa, Egipta, Slovenije i Hrvatske — te povezuje predstavnike europskog, afričkog i bliskoistočnog ogranka IFLA-e, djelujući na taj način kao  platforma za interdisciplinarnu i transregionalnu razmjenu znanja i stručnih praksi u području krajobrazne arhitekture. Također, ova je konferencija bila dio obilježavanja Svjetskog mjeseca krajobrazne arhitekture, koji se tradicionalno održava u travnju. Obilježavanje je započelo 2006. godine, kada je Međunarodna federacija krajobraznih arhitekata proglasila travanj mjesecom posvećenim promicanju uloge krajobrazne arhitekture u oblikovanju održivog, funkcionalnog i estetski kvalitetnog životnog prostora.

Konferencija je okupila dvadesetak istaknutih stručnjaka iz područja krajobrazne arhitekture i srodnih disciplina s mediteranskog prostora, koji su pred oko 120 sudionika iz Hrvatske i susjednih zemalja održali izlaganja o izazovima očuvanja i suvremenog korištenja obalnih krajobraza. Također, konferencija je održana pod visokim pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, Ministarstva turizma i sporta te Splitsko – dalmatinske županije, uz podršku PAP/RAC-a, Programa prioritetnih akcija / Regionalnog centra aktivnosti u okviru Mediteranskog akcijskog plana Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP/MAP) i Turističke zajednice grada Splita.

Održavanje konferencije omogućili su sponzori: Zlatni sponzor: Hunter Industries (Global – Europe), Srebrni sponzori Atriva (Slovenija) i Arboring (Hrvatska) te naposljetku, brončani sponzori Samoborka (Hrvatska), GreenMax (Nizozemska) te GreenWays (Italija) i Tutor International (Italija). 

Konferenciju je otvorila predsjednica Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata, gđa Barbara Klemar, pozdravivši visoke uzvanike, sponzore i sve prisutne sudionike. Posebno je istaknula važnost suradnje između krajobraznih arhitekata i drugih stručnjaka, ali i političara, investitora te ostalih dionika u prostornom planiranju, s ciljem stvaranja zdravijih i otpornijih otvorenih prostora za ljude, smanjenja negativnih utjecaja na klimu i pronalaženja održivih prostornih rješenja.  Uvodne govore održali su g. Stipe Čogelja u ime pokrovitelja Splitsko-dalmatinske županije, gđa Anita Gamulin u ime Ministarstva kulture i medija, g. Lorenzo Arcangeli u ime zlatnog sponzora konferencije, tvrtke HUNTER INDUSTRIES te gđa. Daria Povrh Škugor iz PAP/RAC-a,  predstavnica međunarodnog partnera konferencije. 

Nakon uvodnih pozdravnih govora, stručni dio konferencije otvorili su gđa. Paula Simões (Portugal), potpredsjednica za stručnu praksu europskog ogranka Međunarodne federacije krajobraznih arhitekata (IFLA EUROPE), i g. Manuel Sánchez Hernández (Španjolska), koordinator Mediteranske mreže krajobraznih arhitekata (MED_NET). U svom su uvodnom izlaganju istaknuli ključne izazove s kojima se krajobrazni arhitekti susreću, uključujući razumijevanje složenih obalnih sustava, povezivanje baštine i inovacija, učinkovito upravljanje urbanim i turističkim pritiscima, prilagodbu klimatskim promjenama primjenom rješenja temeljenih na prirodi te razumijevanje potreba lokalnih zajednica. U tom kontekstu, Mediteran je predstavljen kao složen i raznolik “živi laboratorij” u kojem se isprepliću prirodne, kulturne i društvene vrijednosti, ali i brojni izazovi poput urbanizacije, turizma i klimatskih promjena. Posebno je naglašena važnost integriranog pristupa koji povezuje baštinu i inovacije, kao i potreba za specifičnim stručnim znanjima u upravljanju obalnim krajobrazima. Kroz djelovanje mreže MED_NET istaknuta je ključna uloga međunarodne suradnje, razmjene znanja i zajedničkog razvoja rješenja, s ciljem jačanja otpornosti obalnih područja i očuvanja Mediterana kao zajedničke baštine.

Prezentacije predstavnika eZavoda, Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Grada Sarajeva prikazuju različite aspekte projekta Bauhaus4MED, od njegovih temeljnih ciljeva i koncepata, preko razvoja metodologije evaluacije, do konkretne provedbe u prostoru. U kontekstu teme konferencije o obalnim krajobrazima, baštini i suvremenim načinima korištenja prostora, ističe se kako se načela Novog europskog Bauhausa – održivost, estetika i uključivost – mogu uspješno primijeniti u oblikovanju kvalitetnih i otpornijih javnih prostora. Poseban naglasak stavljen je na participaciju građana, očuvanje i reinterpretaciju lokalnog identiteta te integrirani pristup koji povezuje društvene, kulturne i prostorne vrijednosti u suvremenim intervencijama. Tako prezentacija

Izlaganje gđe. Anje Prislan i g. Darka Ferčeja iz eZavoda (Slovenija), pod naslovom “Green Transformation of Cities through New European Bauhaus” predstavlja projekt Bauhaus4MED kao okvir za zelenu transformaciju gradova koji se temelji na aktivnom uključivanju građana u oblikovanje prostora. Polazi od problema sve veće udaljenosti ljudi od prirode i lokalnog identiteta te naglašava važnost ponovnog uspostavljanja tog odnosa. Kroz međunarodnu suradnju i niz pilot-intervencija testiraju se inovativna rješenja malog mjerila koja integriraju održivost, uključivost i estetsku kvalitetu, uz korištenje participativnih alata u oblikovanju prostora.

Izlaganje gđe. Ivone Cvitković i Mateje Nosil Mešić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska), pod naslovom “Project Evaluation Through the NEB Scaling Tool: Practical Challenges in the Bauhaus4Med Project”, bilo je usmjereno na razvoj operativnog alata za evaluaciju projekata kojim se načela Novog europskog Bauhausa prevode u konkretne, jasno definirane kriterije i mjerljive pokazatelje. Predstavljen je sustav bodovanja koji objedinjuje temeljne vrijednosti (lijepo, održivo i uključivo) te ključna radna načela (participativnost, interdisciplinarnost i višerazinsko upravljanje), omogućujući usporedivo vrednovanje različitih pilot-projekata. Razvijeni alat služi kao podrška u svim fazama projekta — od planiranja i projektiranja do provedbe i praćenja — te olakšava donošenje utemeljenih odluka u složenim i raznolikim prostornim kontekstima.

Izlaganje g. Derviša Hadžimuhamedovića iz Grada Sarajeva (Bosna i Hercegovina), pod naslovom “Reactivating Urban Memory Through Regeneration of Shared Spaces: Bauhaus4Med in Breka”, prikazalo je konkretnu primjenu projekta kroz regeneraciju javnog prostora Breka, osmišljenog kao „zeleni trg zajedništva”. Kroz participativni proces koji uključuje građane i lokalnu zajednicu, prostor je transformiran u mjesto susreta, društvene interakcije i jačanja zajedničkog identiteta. Projekt jasno pokazuje kako ciljane prostorne intervencije manjeg mjerila mogu potaknuti revitalizaciju urbanog života, ponovno afirmirati važnost javnog prostora te doprinijeti stvaranju uključivijih i otpornijih urbanih sredina.

Nadalje, izlaganje gđe. Paule Simões iz APAP – Portugalsko udruženje krajobraznih arhitekata (Portugal), pod naslovom Living Systems Are Never Static … And Call for a Careful Stewardship! The Landscape Architect as Mediator of Ecology, Culture, and Climate Adaptation in the Design of More Resilient Coastal Landscapes, ističe kako su obalni krajobrazi dinamični i međusobno povezani sustavi koji zahtijevaju pažljivo upravljanje i kontinuiranu prilagodbu. Naglašava ulogu krajobraznih arhitekata kao posrednika između ekologije, kulture i društva, koji kroz interdisciplinarni pristup prevode prirodne procese u održiva projektantska rješenja. Posebna pažnja posvećena je izazovima mediteranskog prostora, uključujući klimatske promjene, pritiske turizma i gubitak bioraznolikosti, ali i njegovom potencijalu kao prostoru inovacije. Zaključno, ističe se potreba za integriranim pristupom koji povezuje prirodne, kulturne i društvene vrijednosti s ciljem jačanja otpornosti i očuvanja identiteta obalnih krajobraza.

Izlaganje g. Ante Ivčevića iz PAP/RAC-a – Priority Actions Programme / Regional Activity Centre (Hrvatska), pod naslovom “Toward Resilient Landscapes: Planning Coastal Areas in a Changing Climate”, bilo je usmjereno na planiranje obalnih područja u kontekstu klimatskih promjena kroz primjenu integriranog upravljanja obalnim zonama (ICZM – Integrated Coastal Zone Management). Naglašena je važnost koordiniranog i participativnog pristupa koji povezuje različite razine upravljanja i dionike s ciljem očuvanja ekosustava i održivog korištenja prostora. Poseban naglasak stavljen je na razvoj strateških planova, primjenu rješenja temeljenih na prirodi te uspostavu učinkovitih modela upravljanja i praćenja radi povećanja otpornosti obalnih krajobraza na klimatske i druge pritiske.

Izlaganje gđe. Ive Rechner Dika s Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (Hrvatska), pod naslovom “Integrating Heritage, Green Infrastructure, and Participatory Policy: Zagreb as a Model for Mediterranean Cities”, prikazalo je Zagreb kao primjer integriranog pristupa razvoju urbanih prostora kroz povezivanje baštine, zelene infrastrukture i participativnih politika. Naglasak je stavljen na transformaciju privatnih i poluprivatnih prostora, poput dvorišta, u zelene i klimatski otpornije oaze s niskim emisijama CO₂, uz aktivno uključivanje građana u sve faze projekta. Kroz konkretne mjere poput uklanjanja nepropusnih površina, sadnje vegetacije i primjene održivih rješenja za upravljanje vodama, projekt doprinosi poboljšanju kvalitete života i jačanju zajednice. Istaknuta je i mogućnost primjene razvijenog modela u drugim gradovima, čime Zagreb postaje primjer dobre prakse za širi mediteranski kontekst.
Izlaganje g. Frana Poštenjaka, CEO-a tvrtke Arboring (Hrvatska), pod naslovom “Enhancing Stand Capacity: From Sustainable Shading Strategies to Resilient Biological Heritage”, bilo je usmjereno na unapređenje otpornosti urbanog drveća u mediteranskim uvjetima kroz primjenu održivih pristupa sadnji i upravljanju zelenilom. Naglašeni su izazovi urbanih staništa poput plitkih tala, suše, zaslanjenosti i toplinskog stresa, kao i problem narušenog kontinuiteta generacija stabala uslijed neadekvatnih praksi sadnje i razvoja infrastrukture. Posebna pažnja posvećena je očuvanju lokalnog genetskog nasljeđa, pravilnom razvoju korijenskog sustava te primjeni tehničkih rješenja koja omogućuju dugoročnu stabilnost i otpornost stabala. Zaključno, istaknuta je potreba za integriranim pristupom koji povezuje ekološke, biološke i inženjerske aspekte s ciljem očuvanja i razvoja održivog urbanog zelenila.

Izlaganje g. Pietera van den Braaka, specijalista za razvoj poslovanja tvrtke GreenMax (Nizozemska), pod naslovom “Saving Urban Trees in a Hotter Climate”, bilo je usmjereno na produljenje životnog vijeka urbanih stabala u uvjetima sve izraženijih klimatskih promjena. Istaknuta je ključna uloga stabala u urbanim ekosustavima — od smanjenja temperature i onečišćenja do poboljšanja kvalitete života — uz naglasak na činjenicu da većina urbanih stabala ne doživi fazu pune funkcionalnosti zbog nepovoljnih uvjeta rasta. Posebno su razmotreni izazovi poput nedostatka prostora, vode i hranjivih tvari te utjecaja infrastrukture i suše. Kao moguća rješenja predstavljeni su inovativni pristupi oblikovanju sadnih jama, upravljanju vodama i povezivanju zelene i sive infrastrukture, koji omogućuju zdraviji rast i veću otpornost stabala u urbanim sredinama.

Izlaganje g. Lorenza Arcangelija, regionalnog prodajnog i tehničkog menadžera tvrtke Hunter Industries (Europa), pod naslovom “Smart Irrigation and Lighting Solutions for Resilient Landscapes”, bilo je usmjereno na primjenu pametnih sustava navodnjavanja i rasvjete s ciljem povećanja otpornosti krajobraza u uvjetima klimatskih promjena. Istaknuta je sve veća važnost zelenih površina u gradovima, ali i potreba za njihovim učinkovitim upravljanjem zbog promjenjivih vremenskih obrazaca, suša i intenzivnih oborina. Predstavljena su tehnološka rješenja koja omogućuju optimizirano korištenje vode, uključujući precizne sustave navodnjavanja, senzore i digitalno upravljanje temeljeno na vremenskim podacima, čime se ostvaruju značajne uštede i bolja prilagodba potrebama biljaka. Također je istaknuta uloga naprednih sustava rasvjete u oblikovanju kvalitetnih i funkcionalnih vanjskih prostora, uz mogućnost fleksibilnog upravljanja i prilagodbe različitim scenarijima korištenja.

Izlaganje gđe. Emire Hukić s Fakulteta šumarstva Sveučilišta u Sarajevu (Bosna i Hercegovina), pod naslovom “Sarajevo’s Fountains in the Cultural Landscape: From Ottoman Times to Today”, bavilo se ulogom javnih česmi u oblikovanju kulturnog krajobraza Sarajeva kroz povijest. Istaknuta je važnost vode kao temeljnog elementa urbanog razvoja, osobito tijekom osmanskog razdoblja, kada se razvija razgranata infrastruktura vodoopskrbe koja oblikuje svakodnevni život i prostornu organizaciju grada. Kroz povijesni pregled prikazana je transformacija funkcije česmi — od osnovnog izvora vode do elemenata estetske, simboličke i memorijalne vrijednosti u suvremenom prostoru. Također je naglašena potreba za sustavnom evidencijom, očuvanjem i obnovom ovih objekata kao važnog dijela identiteta i kulturne baštine Sarajeva.

Izlaganje g. Nigela Thornea, MSc, FCIHort (u mirovini), FLI (u mirovini), PPLI (Ujedinjeno Kraljevstvo), pod naslovom “Landscape, Heritage and Acknowledging the Need for Change”, propitivalo je odnos između očuvanja krajobrazne baštine i nužnosti prilagodbe suvremenim izazovima, osobito klimatskim promjenama. Naglašeno je kako percepciju baštine često oblikuju nostalgija, emocije i strah od promjene, dok bi se njezino upravljanje trebalo temeljiti na razumijevanju, informiranosti i suvremenoj relevantnosti. Kroz primjere degradacije obalnih područja i uspješnih projekata obnove istaknuta je potreba za prihvaćanjem promjene kao sastavnog dijela krajobraza. Zaključno je naglašena važnost pronalaženja ravnoteže između očuvanja i prilagodbe te prijelaza s koncepta statične zaštite prema aktivnom i dugoročno održivom upravljanju krajobraznom baštinom.

Izlaganje gđe. Eleni Athanasiadou i gđe. Iro Sfoungari iz MED_NET-a i PHALA-e – Panhelenskog udruženja krajobraznih arhitekata (Grčka), koje je predstavila gđa. Iro Sfoungari, pod naslovom “The Thermaic Gulf as a Complex Spatial and Ecological Nexus: A Multi-Layered Natural and Anthropogenic Landscape of Dynamic Interaction Between Water, Land, and Human Activity”, bavilo se analizom Solunskog zaljeva kao slojevitog prostora u kojem se isprepliću prirodni procesi i ljudske aktivnosti. Naglašeno je kako je riječ o kompleksnom sustavu oblikovanom međudjelovanjem vode, kopna i urbanog razvoja, pri čemu kontinuirane promjene u korištenju zemljišta i širenju grada snažno utječu na ekološke i prostorne odnose. Posebna pažnja posvećena je području Soluna i njegovoj urbanoj ekspanziji, kao i pritiscima na prirodne sustave poput riječnih delta, močvara i poljoprivrednih površina. Zaključno je istaknuta potreba za integriranim i strateškim upravljanjem koje uključuje očuvanje bioraznolikosti, kontrolu urbanog širenja i održivo upravljanje resursima s ciljem dugoročne otpornosti krajobraza.

Izlaganje gđe. Marlene Chahine iz MED_NET-a i LELA-e – Libanonskog udruženja krajobraznih arhitekata (Libanon), pod naslovom “Limit & Beyond: A Perpetual Dialogue Shaping the Coastal Landscape: Batroun, Lebanon”, istraživalo je obalni krajobraz Batrouna kao prostor kontinuiranog dijaloga između prirodnih, kulturnih i društvenih slojeva. Poseban naglasak stavljen je na pojam „granice“ (limit), koja se ne promatra kao razdvajajući element, već kao prostor susreta, komunikacije i identiteta. Kroz analizu povijesnih struktura poput feničkog zida, stare gradske jezgre i obalnih prostora prikazano je isprepletanje materijalne i nematerijalne baštine sa suvremenim načinima korištenja prostora. Također je istaknuta uloga novih intervencija u oblikovanju suvremenog krajobraza. Zaključno je naglašeno kako upravo taj trajni dijalog između prošlosti i sadašnjosti oblikuje dinamičan, višeslojan i prepoznatljiv obalni identitet Batrouna.

Izlaganje gđe. Ikram Saidane Hamdi iz MED_NET-a i TALAE-a – Tuniskog udruženja krajobraznih arhitekata i inženjera (Tunis), pod naslovom “A Mediterranean Icon Under Pressure: Preserving the Coastal Landscape of Sidi Bou Saïd Hill”, bavilo se očuvanjem iznimno vrijednog obalnog krajobraza Sidi Bou Saïda u uvjetima sve intenzivnijih razvojnih i klimatskih pritisaka. Istaknuto je kako je riječ o prostoru izrazitog identiteta, u kojem se isprepliću prirodni sustavi, arhitektonska baština i duhovna dimenzija krajobraza, ali koji je istodobno suočen s urbanizacijom, masovnim turizmom i posljedicama klimatskih promjena. Posebna pažnja posvećena je osjetljivosti terena, uključujući procese erozije, nestabilnost tla i utjecaj ekstremnih vremenskih pojava, unatoč očuvanoj vizualnoj i arhitektonskoj cjelovitosti prostora. Zaključno je naglašena potreba za integriranim pristupom koji povezuje zaštitu baštine, kontrolu razvoja i prilagodbu klimatskim promjenama, s ciljem osiguravanja dugoročne otpornosti ovog prepoznatljivog mediteranskog krajobraza.

Izlaganje g. Manuela Sáncheza Hernándeza iz MED_NET-a i AEP-a – Španjolskog udruženja krajobraznih arhitekata (Španjolska), pod naslovom “Strategies for the Adaptation of Future Coastlines: Assessment of Potential Adaptation Measures in Cala Millor”, bavilo se razvojem strategija prilagodbe obalnih područja klimatskim promjenama kroz primjer Cala Millora na Mallorci. Istaknuto je kako su turistički razvijene obale posebno ranjive, uz projekcije značajnog gubitka plažnog prostora uslijed porasta razine mora i erozije. Naglašena je potreba za promjenom pristupa — od obrane obale prema prilagodbi prirodnim obalnim procesima. Predstavljen je metodološki okvir koji uključuje upravljanje, znanstvenu analizu, razvoj scenarija i definiranje strategija, uz primjenu rješenja temeljenih na prirodi, poput obnove dina i obalne vegetacije, te transformaciju obalnih prostora kroz reorganizaciju sadržaja i infrastrukture. Zaključno je istaknuta važnost interdisciplinarnog pristupa, participacije i dugoročnog, faznog upravljanja kao ključnih elemenata u postizanju otpornijih obalnih krajobraza.

Izlaganje gđe. Margaride Cancela d’Abreu iz MED_NET-a i APAP-a – Portugalskog udruženja krajobraznih arhitekata (Portugal), pod naslovom “From the 1970s Nature Protection in the Ria de Aveiro – to the 2000s Balance Between the Living Banks of the Ria and Traditional Production”, prikazalo je razvoj pristupa upravljanju obalnim krajobrazom Ria de Aveiro — od ranih inicijativa zaštite prirode do suvremenih modela upravljanja krajobrazom koji nastoje uspostaviti ravnotežu između očuvanja ekosustava i tradicionalnih proizvodnih aktivnosti. Naglašeno je kako je riječ o dinamičnom lagunskom sustavu oblikovanom interakcijom plimnih procesa, sedimentacije i poljoprivrednog korištenja prostora, koji je danas pod pritiskom porasta razine mora, učestalijih poplava i zaslanjenja tla. Kao odgovor predstavljena je strategija prilagodbe koja uvodi “meke” infrastrukturne elemente — poput obrambenih nasipa oblikovanih kao prijelazni krajobrazni sustavi — koji istodobno omogućuju zaštitu od poplava, regulaciju voda i očuvanje poljoprivredne proizvodnje. Zaključno je istaknuta važnost integriranog i prilagodljivog pristupa koji djeluje u skladu s prirodnim procesima, a ne suprotstavlja im se, čime se dugoročno očuvaju i funkcionalnost i identitet krajobraza.

Izlaganje gđe. Nihan Yegin Yarayan iz MED_NET-a i CTLA-e – Turske komore krajobraznih arhitekata (Turska), pod naslovom “Kehriz Water Harvesting Systems: A Shared Mediterranean Cultural Landscape Heritage and Inspiration for Climate-Resilient Futures?”, bavilo se tradicionalnim sustavima prikupljanja vode kao izvorom inspiracije za suvremena rješenja u kontekstu klimatskih promjena. Naglašeno je kako se Mediteran suočava s rastućom krizom vode, obilježenom učestalijim sušama i smanjenjem dostupnih vodnih resursa, zbog čega je nužno preispitati postojeće modele upravljanja vodom. Kroz primjer kehriz sustava — podzemnih gravitacijskih kanala koji omogućuju učinkovito i energetski neovisno dovođenje vode uz minimalne gubitke — istaknuta je vrijednost tradicionalnog znanja razvijanog kroz tisućljeća. Ovi sustavi, rasprostranjeni diljem Mediterana i šire, omogućili su razvoj naselja i poljoprivrede u sušnim područjima te predstavljaju održiv model koji se temelji na prilagodbi lokalnim uvjetima i zajedničkom upravljanju resursima. Zaključno je naglašeno kako takva naslijeđena rješenja mogu poslužiti kao inspiracija za razvoj suvremenih, klimatski otpornih infrastrukturnih sustava.

Izlaganje g. Nikole Wattéa iz MED_NET-a i FFP-a – Francuske federacije krajobraznih arhitekata (Francuska), pod naslovom “Conservatoire du Littoral: From Protected Heritage to Lived Landscape — The Case of ‘Jardin du Rayol'”, prikazalo je francuski model zaštite obale kroz djelovanje institucije Conservatoire du Littoral, koja od 1975. godine sustavno otkupljuje, štiti i prenosi obalne prostore kao javno dobro. Na primjeru vrta Domaine du Rayol prikazana je transformacija zaštićenog prostora u “živi krajobraz” koji povezuje očuvanje prirodne i kulturne baštine s edukacijom, doživljajem prostora i njegovim aktivnim korištenjem. Vrt je osmišljen kao zbirka mediteranskih krajobraza iz različitih dijelova svijeta, čime postaje prostor istraživanja, učenja i razmjene znanja. Zaključno je istaknuta važnost dugoročnog i participativnog upravljanja te aktivnog oblikovanja krajobraza kao ključnih elemenata u očuvanju obalnih prostora i njihovoj prilagodbi suvremenim izazovima.

Izlaganje gđe. Ute Zorzi Mühlmann iz MED_NET-a i AIAPP-a – Talijanskog udruženja krajobraznih arhitekata (Italija), pod naslovom “Terrae Aquae – The Intelligence of the Sea: A Selection of Projects Presented at the Italian Pavilion at the 2025 Venice Architecture Biennale”, donijelo je pregled projekata koji istražuju odnos između kopna i mora kao temelj za održivi razvoj obalnih prostora. Naglašena je potreba za usklađivanjem zaštite prirodne i kulturne baštine s novim oblicima korištenja prostora, uz integraciju znanstvenih istraživanja, planiranja i umjetničkih pristupa. Kroz različite primjere, poput upravljanja arheološkim krajobrazima i inovativnih rješenja za zaštitu obale od erozije, uključujući sustave umjetnih mikro-otoka, istaknuta je važnost interdisciplinarnog i vizionarskog pristupa koji prihvaća dinamičnost krajobraza i promjenjiv odnos kopna i mora. Zaključno je naglašeno kako suvremeno projektiranje mora povezati analitičke metode s kreativnom interpretacijom prostora radi stvaranja otpornijih i sadržajnijih obalnih krajobraza.

Izlaganje gđe. Tindare Crisafulli iz MED_NET-a i AIAPP-a – Talijanskog udruženja krajobraznih arhitekata (Italija), pod naslovom “Fiumara D’Arte: A Sculpture Park in the Name of Beauty as a Gift to Save a Territory”, prikazalo je jedinstven primjer povezivanja umjetnosti, krajobraza i društva kroz projekt Fiumara d’Arte na Siciliji. Riječ je o linearnom parku skulptura smještenom uz riječnu dolinu i obalu, koji intervencijama suvremenih umjetnika transformira prostor u otvoreni muzej i kulturni krajobraz. Naglašeno je kako projekt nadilazi estetsku dimenziju te djeluje kao alat za revitalizaciju prostora, jačanje lokalnog identiteta i uključivanje zajednice. Kroz dijalog prirode, umjetnosti i čovjeka stvara se “živi krajobraz” koji se kontinuirano mijenja, dok umjetnička djela ostaju trajni nositelji značenja. Zaključno je istaknuta važnost dugoročnog, etičkog i participativnog pristupa koji krajobraz promatra kao proces, a ne kao konačan oblik, čime se potiču održivi razvoj i obnova prostora.

Izlaganje g. Anžea Kolara, izvršnog pomoćnika direktora tvrtke Atriva (Slovenija), pod naslovom “Between Light and Landscape: Designing Urban Equipment and Lighting in Sensitive Water Environments: Examples of Good Practice from Slovenia”, bavilo se oblikovanjem urbane opreme i rasvjete u osjetljivim vodnim krajobrazima. Naglašena je važnost pažljivo usmjerenog osvjetljenja koje minimizira svjetlosno onečišćenje i sprječava negativan utjecaj na vodene ekosustave, uz primjenu tehnoloških rješenja poput precizne optike, kontroliranog intenziteta svjetla i pametnih sustava upravljanja. Istaknut je i odabir materijala prilagođenih specifičnim uvjetima — od otpornosti na sol i vlagu u obalnim zonama do usklađenosti s povijesnim i prirodnim kontekstom prostora. Kroz primjere dobre prakse iz Slovenije prikazano je kako integrirani pristup dizajnu urbane opreme i rasvjete može doprinijeti funkcionalnosti, estetskoj kvaliteti i očuvanju osjetljivih krajobraza uz vodu.

Izlaganje g. Claudia Garbarija, direktora tvrtke Green Ways (Italija), pod naslovom “Soil Recovery for Paving Sustainability”, bilo je usmjereno na održiva rješenja za oblikovanje i stabilizaciju tla kao alternativu konvencionalnim metodama popločavanja. Naglašen je pristup koji omogućuje očuvanje prirodnih svojstava tla, uključujući propusnost i prirodnu boju, uz istodobno povećanje njegove nosivosti i otpornosti na habanje primjenom ekološki prihvatljivih veziva temeljenih na nanotehnologiji. Posebna pažnja posvećena je smanjenju potrošnje resursa — poput vode, energije i sirovina — te mogućnosti ponovne uporabe postojećih materijala umjesto korištenja betona i novih agregata. Također je istaknuta važnost pravilnog projektiranja, uključujući analizu tla, drenaže i uvjeta korištenja, kako bi se osigurala dugotrajnost i učinkovitost rješenja. Zaključno, predstavljeni pristup doprinosi razvoju održivih, funkcionalnih i estetski uklopljenih površina u različitim krajobraznim i infrastrukturnim kontekstima.

Izlaganje gđe. Yael Bar-Maor iz MED_NET-a i ISALA-e – Izraelskog udruženja krajobraznih arhitekata (Izrael), pod naslovom “In the Name of Continuity: Between Walkable Coastal Flow and the Representation of Historical Sequence in Tel Aviv–Jaffa”, bavilo se uspostavom kontinuiteta duž obale Tel Aviva i Jaffe kroz povezivanje javnog prostora, prirodnih sustava i slojevite povijesti. Naglašena je važnost očuvanja obale kao javnog dobra kroz zakonodavne mehanizme koji ograničavaju izgradnju i osiguravaju slobodan pristup. Kroz koncept “zelenog pojasa” obala se definira kao kontinuirani javni, ekološki i rekreacijski koridor koji povezuje različite dijelove grada. Na primjerima transformacije degradiranih i fragmentiranih prostora — poput bivših odlagališta i napuštenih zona — prikazano je kako se uspostavlja “hodljivi kontinuitet” duž obale kroz mrežu parkova, šetnica i javnih sadržaja. Poseban naglasak stavljen je na integraciju prirodnih procesa i društvenih potreba, čime se postiže ravnoteža između zaštite okoliša i intenzivnog korištenja prostora. Zaključno je istaknuto kako kontinuitet obale nije samo prostorna povezanost, već i način interpretacije povijesnih slojeva i kolektivne memorije, što doprinosi jačanju identiteta urbanog obalnog krajobraza.

Izlaganje gđe. Careyja Duncana iz MED_NET-a i AAPM-a – Marokanskog udruženja krajobraznih arhitekata (Maroko), pod naslovom “Adaptive Re-Use vs. Imported Urbanism: Lessons from the Tangier and Saïdia Waterfronts”, usporedilo je dva suprotstavljena modela razvoja obalnih područja u Maroku — standardizirani turistički razvoj i prilagodljivu transformaciju postojećeg urbanog tkiva. Naglašeno je kako “uvozni urbanizam”, primijenjen u razvoju turističkog kompleksa Saïdia, rezultira prostornom i funkcionalnom nepovezanošću, slabom integracijom s lokalnim ekosustavima i zajednicom te značajnim negativnim utjecajima na okoliš, uključujući degradaciju dina, gubitak bioraznolikosti i narušavanje obalnih procesa. Nasuprot tome, primjer Tangera prikazuje pristup temeljen na prenamjeni i transformaciji postojećih prostora, uz očuvanje kontinuiteta grada i njegove povezanosti s obalom. Takav pristup omogućuje bolju integraciju s lokalnim kontekstom, jača identitet mjesta te potiče društvenu i gospodarsku održivost. Zaključno je istaknuto kako budući razvoj mediteranskih obala treba polaziti od postojećih prirodnih i urbanih sustava, očuvanja krajobraznih procesa te uspostave prostorne, društvene i gospodarske povezanosti, umjesto primjene univerzalnih i izdvojenih modela razvoja.

Izlaganje g. Amira Gohara iz MED_NET-a i ESLA-e – Egipatskog društva krajobraznih arhitekata (Egipat), pod naslovom “Maadi: From Garden Suburb to Concrete City: Transformations of the Urban and Environmental Landscape in Maadi”, analiziralo je transformaciju nekadašnjeg zelenog predgrađa Kaira u gusto izgrađeni urbani prostor. Istaknuto je kako je Maadi izvorno planiran kao “vrtni grad” s prostranim vilama, bogatom vegetacijom i snažnom povezanošću s prirodnim sustavima, uključujući Nil i okolna zaštićena područja. S ubrzanom urbanizacijom i promjenama društveno-ekonomskog konteksta, osobito od 1990-ih nadalje, dolazi do gubitka zelenih površina, povećanja gustoće izgradnje i postupne degradacije javnog prostora. Posebno je naglašena komercijalizacija riječnog priobalja, ograničavanje javnog pristupa Nilu te fragmentacija prostora kroz privatizaciju i različite oblike kontrole pristupa. Dodatno, smanjenje vegetacije i uklanjanje povijesnih vila negativno utječu na mikroklimu, bioraznolikost i kvalitetu života. Zaključno je istaknuta potreba za ponovnim uspostavljanjem ravnoteže između urbanog razvoja i očuvanja okoliša kroz zaštitu zelenih površina, unapređenje dostupnosti javnih prostora i jačanje uloge zajednice u upravljanju urbanim krajobrazima, kako bi se očuvali identitet i održivost Maadija u budućnosti.

Izlaganje gđe. Romane Kačić iz MED_NET-a i DKAS-a – Društva krajobraznih arhitekata Slovenije (Slovenija), pod naslovom “Dry Stonewalls: The Guardians of Water and Soil Within the Slovenian Coastal Landscape”, bilo je usmjereno na značaj suhozidne gradnje kao ključnog elementa mediteranskog kulturnog krajobraza. Suhozidi, kao tradicionalne konstrukcije građene bez veziva, imaju višestruku ulogu — stabiliziraju tlo, sprječavaju eroziju, zadržavaju vlagu i omogućuju održivo upravljanje vodnim resursima, osobito na strmim terasastim padinama karakterističnim za slovensku obalu. Naglašeno je kako su terasasti krajobrazi oblikovani stoljećima interakcije čovjeka i prirode te predstavljaju vrijedan primjer prilagodbe specifičnim klimatskim i geomorfološkim uvjetima. Osim ekološke funkcije, suhozidi nose i snažnu kulturnu i identitetsku vrijednost, što potvrđuje i njihovo uvrštavanje na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. U izlaganju je također upozoreno na problem zapuštanja i neadekvatnog održavanja ove baštine, kao i na negativne posljedice suvremenih intervencija koje zanemaruju tradicionalna znanja. Zaključno je istaknuta potreba za očuvanjem, obnovom i prijenosom znanja o suhozidnoj gradnji kroz edukaciju, participativne aktivnosti i suvremene pristupe upravljanju krajobrazom, kako bi se osigurale dugoročna otpornost i održivost obalnih prostora.

Izlaganje g. Ivana Tolića i g. Igora Belamarića iz MED_NET-a i HDKA-a – Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata (Hrvatska), koje je predstavio g. Igor Belamarić, pod naslovom “Nature-Based Solutions for the Coasts of the Mediterranean”, bilo je usmjereno na primjenu rješenja temeljenih na prirodi u planiranju i upravljanju obalnim područjima Mediterana. Naglašeno je kako takvi pristupi omogućuju istodobno suočavanje s izazovima klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti i pritisaka urbanizacije kroz integraciju prirodnih procesa u oblikovanje prostora. Predstavljen je širok spektar mjera — od obnove dina, močvarnih staništa i obalne vegetacije do revitalizacije degradiranih prostora i uspostave novih ekosustava — koje doprinose zaštiti od erozije, regulaciji vodnih režima i jačanju otpornosti obalnih krajobraza. Posebno je istaknuta njihova višestruka korist, uključujući poboljšanje kvalitete okoliša, poticanje održivog razvoja lokalnih zajednica te doprinos globalnim ciljevima održivosti. Kroz konkretne primjere dobre prakse prikazano je kako prirodno utemeljena rješenja mogu učinkovito zamijeniti ili nadopuniti konvencionalne tehničke intervencije, stvarajući dugoročno održive, prilagodljive i ekološki usklađene obalne sustave. Zaključno je naglašena potreba za interdisciplinarnim pristupom i strateškim planiranjem koje prirodu postavlja u središte oblikovanja otpornijih obala.

Naposljetku, drugi dan konferencije, održan 18. travnja 2026. godine u prostorima Zajednice udruga inženjera Splita (ZUIS), bio je usmjeren na jačanje profesionalne suradnje i razvoj struke krajobrazne arhitekture kroz povezivanje obrazovanja, prakse i međunarodnih inicijativa. Program je okupio istaknute predstavnike europskih i mediteranskih strukovnih organizacija s ciljem razmjene znanja, unapređenja profesionalnog okvira te osnaživanja mladih stručnjaka u kontekstu suvremenih izazova, osobito u području upravljanja krajobrazima i obalnim prostorima. Sudjelovali su gđa. Paula Simões (IFLA Europe, APAP – Portugal), g. Manuel Sánchez Hernández (MED_NET, AEP – Španjolska), g. Carlos Correia Dias (APAP – Portugal), gđa. Tindara Crisafulli (MED_NET WINGS, AIAPP – Italija) te gđa. Ute Zorzi Mühlmann (MED_NET, AIAPP – Italija), koji su kroz niz izlaganja, radionica i rasprava predstavili aktualne inicijative i smjerove razvoja struke.

U uvodnom dijelu programa, kroz projektne prezentacije, predstavljen je projekt SUSTLAND (“Redesigning Borders, Recognising Professions, Transforming Landscapes”), koji se provodi u okviru programa Erasmus+. Projekt je usmjeren na jačanje prepoznatljivosti i profesionalnog statusa krajobrazne arhitekture u Europi, povezivanje obrazovanja i profesionalne prakse te poticanje profesionalne mobilnosti i lakšeg uključivanja stručnjaka na tržište rada. Posebno je naglašena potreba za uspostavom zajedničkog okvira kompetencija, razvojem kurikuluma i jačanjem suradnje između akademskog, javnog i privatnog sektora, uz usklađivanje s načelima Europske konvencije o krajobrazu i ciljevima održivog razvoja.

Paralelno je predstavljena i inicijativa MED_NET WINGS (MED_WINGS) – program unutar mreže MED_NET usmjeren na mlade krajobrazne arhitekte i nedavno diplomirane stručnjake koji ulaze na tržište rada. Program djeluje kao platforma podrške u prijelazu iz obrazovanja u profesionalnu praksu, potičući umrežavanje, razmjenu iskustava, mentorstvo i uključivanje u međunarodne projekte s ciljem osnaživanja nove generacije stručnjaka i njihove aktivne uloge u razvoju struke. Središnji dio programa činila je radionica MED_NET Wings i SUSTLAND, koju je vodila gđa. Tindara Crisafulli, a koja je bila usmjerena na zajedničko promišljanje izazova s kojima se susreću mladi profesionalci, kao i na razvoj konkretnih prijedloga za unapređenje obrazovanja, profesionalnih uvjeta i međunarodne suradnje. Kroz interdisciplinarni dijalog sudionici su identificirali ključne probleme, poput nedovoljne institucionalne prepoznatljivosti struke i ograničenih mogućnosti zapošljavanja, ali i potencijale za njihovo prevladavanje kroz koordinirane europske inicijative.

U završnom dijelu programa, pod vodstvom g. Manuela Sáncheza Hernándeza i gđe. Ute Zorzi Mühlmann, raspravljeni su daljnji koraci i mogućnosti razvoja suradnje između MED_NET-a i projekta SUSTLAND. Naglašena je važnost kontinuiteta aktivnosti, širenja mreže suradnika i zajedničkog oblikovanja strategija koje će doprinijeti jačanju uloge krajobrazne arhitekture u suočavanju s aktualnim okolišnim, društvenim i prostornim izazovima. Cjelokupni program potvrdio je važnost međunarodne suradnje, razmjene znanja i uključivanja mladih stručnjaka kao ključnih preduvjeta za razvoj otpornijih, održivijih i kvalitetnijih krajobraza u mediteranskom i europskom kontekstu.

POPIS PREZENTACIJA KOJE JE MOGUĆE PREUZETI PREKO INTERNET POVEZNICE:

A.  CONFERENCE INTRODUCTION AND OVERVIEW
1.    PAULA SIMÕES, IFLA EUROPE, VICE PRESIDENT FOR PROFESSIONAL PRACTICE, APAP – PORTUGAL
MANUEL SÁNCHEZ HERNÁNDEZ, MED_NET COORDINATOR, AEP – SPAIN

B. MORNING SESSION
2.    ANJA PRISLAN, DARKO FERČEJ, eZAVOD (SLOVENIA) BAUHAUS4MED
― Green Transformation of Cities through New European Bauhaus;
3.    IVONA CVITKOVIĆ, MATEJA NOSIL MEŠIĆ, FACULTY OF ARCHITECTURE, UNIVERSITY OF ZAGREB (CROATIA)
― Project Evaluation Through the NEB Scaling Tool: Practical Challenges in the Bauhaus4Med Project;
4.    DERVIŠ HADŽIMUHAMEDOVIĆ, CITY OF SARAJEVO (BOSNIA AND HERZEGOVINA)
― Reactivating Urban Memory Through Regeneration of Shared Spaces: Bauhaus4Med in Breka;
5.    PAULA SIMÕES, APAP – PORTUGUESE ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (PORTUGAL)
― Living Systems Are Never Static … And Call for a Careful Stewardship! The Landscape Architect as Mediator of Ecology, Culture, and Climate Adaptation in the Design of More Resilient Coastal Landscape;
6.    ANTE IVČEVIĆ, PAP/RAC PRIORITY ACTIONS PROGRAMME/REGIONAL ACTIVITY CENTRE (CROATIA)
― Toward Resilient Landscapes: Planning Coastal Areas in a Changing Climate;
7.    IVA RECHNER DIKA, FACULTY OF AGRICULTURE, UNIVERSITY OF ZAGREB (CROATIA)
― Integrating Heritage, Green Infrastructure, and Participatory Policy: Zagreb as a Model for Mediterranean Cities;
8.    FRAN POŠTENJAK, CEO ARBORING (CROATIA)
― Enhancing Stand Capacity: From Sustainable Shading Strategies to Resilient Biological Heritage;
9.    PIETER VAN DEN BRAAK, BUSINESS DEVELOPER, GREENMAX (NETHERLANDS)
― Saving Urban Trees in a Hotter Climate;
10.    LORENZO ARCANGELI, REGIONAL SALES AND TECHNICAL MANAGER, HUNTER INDUSTRIES (GLOBAL – EUROPE)
― Smart Irrigation and Lighting Solutions for Resilient Landscapes;
11.    EMIRA HUKIĆ, FACULTY OF FORESTRY, UNIVERSITY OF SARAJEVO (BOSNIA AND HERZEGOVINA)
― Sarajevo’s Fountains in the Cultural Landscape: From Ottoman Times to Today;
12.    NIGEL THORNE, MSC, FCIHORT (ret), FLI (ret), PPLI (UNITED KINGDOM)
― Landscape, Heritage and Acknowledging the Need for Change;

C. AFTERNOON SESSION
13.    ELENI ATHANASIADOU, IRO SFOUNGARI, MED_NET, PHALA – PANHELLENIC ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (GREECE)
― The Thermic Gulf as a Complex Spatial and Ecological Nexus: A Multi-Layered Natural and Anthropogenic Landscape of Dynamic Interaction Between Water, Land, and Human Activity;
14.    MARLENE CHAHINE, MED_NET, LELA – LEBANESE ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (LEBANON)
― Limit & Beyond: A Perpetual Dialogue Shaping the Coastal Landscape: Batroun, Lebanon;
15.    IKRAM SAIDANE HAMDI, MED_NET, TALAE – TUNISIAN ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS AND ENGINEERS (TUNISIA)
― A Mediterranean Icon Under Pressure: Preserving the Coastal Landscape of Sidi Bou Saïd Hill;
16.    MANUEL SÁNCHEZ HERNÁNDEZ, MED_NET, AEP – SPANISH ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (SPAIN)
― Strategies for the Adaptation of Future Coastlines: Assessment of Potential Adaptation Measures in Cala Millor;
17.    MARGARIDA CANCELA D’ABREU, MED_NET, APAP – PORTUGUESE ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (PORTUGAL)
― From the 1970s Nature Protection in the Ria de Aveiro – to the 2000s Balance Between the Living Banks of the Ria and Traditional Production;
18.    NIHAN YEGIN YARAYAN, MED_NET, CTLA – TURKISH CHAMBER OF LANDSCAPE ARCHITECTS (TURKEY)
― Kehriz Water Harvesting Systems: A Shared Mediterranean Cultural Landscape Heritage and Inspiration for Climate-Resilient Futures?;
19.    NIKOLA WATTÉ, MED_NET, FFP – FRENCH LANDSCAPE FEDERATION (FRANCE)
― Conservatoire du Littoral: From Protected Heritage to Lived Landscape — The Case of “Jardin du Rayol”;
20.    UTA ZORZI MÜHLMANN, MED_NET, AIAPP – ITALIAN ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (ITALY)
― Terrae Aquae – The Intelligence of the Sea: A Selection of Projects Presented at the Italian Pavilion at the 2025 Venice Architecture Biennale;
21.    TINDARA CRISAFULLI, MED_NET, AIAPP – ITALIAN ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (ITALY)
― Fiumara D’Arte: A Sculpture Park in the Name of Beauty as a Gift to Save a Territory;
22.    ANŽE KOLAR, EXECUTIVE ASSISTANT DIRECTOR, ATRIVA (SLOVENIA)
― Between Light and Landscape: Designing Urban Equipment and Lighting in Sensitive Water Environments: Examples of Good Practice from Slovenia;
23.    CLAUDIO GARBARI, CEO, GREEN – WAYS (ITALY)
― Soil Recovery for Paving Sustainability;
24.    YAEL BAR – MAOR, MED_NET, ISALA – ISRAELI ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (ISRAEL)
― In the Name of Continuity: Between Walkable Coastal Flow and the Representation of Historical Sequence in Tel Aviv–Jaffa;
25.    CAREY DUNCAN, MED_NET, AAPM – MOROCCAN ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (MOROCCO)
― Adaptive Re-Use vs. Imported Urbanism: Lessons from the Tangier and Saïdia Waterfronts;
26.    AMIR GOHAR, MED_NET, ESLA – EGYPTIAN SOCIETY OF LANDSCAPE ARCHITECTS (EGYPT)
― Maadi: From Garden Suburb to Concrete City: Transformations of the Urban and Environmental Landscape in Maadi;
27.    ROMANA KAČIĆ, MED_NET, DKAS – SLOVENIAN ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (SLOVENIA)
― Dry Stonewalls: The Guardians of Water and Soil Within the Slovenian Coastal Landscape;
28.    IVAN TOLIĆ, IGOR BELAMARIĆ, MED_NET, HDKA – CROATIAN ASSOCIATION OF LANDSCAPE ARCHITECTS (CROATIA)
― Nature-Based Solutions for the Coasts of the Mediterranean;
D.  ZAJEDNICA UDRUGA INŽENJERA SPLITA (ZUIS), 18. TRAVNJA 2026.
29.    MED_NET_WINGS / SUSTLAND WORKING SESSION