\ Igra i recikliranje u Norveškoj

„Pokaži mi kako se igraš, i ja ću ti pokazati tko si“ – riječi su urugvajskog pisca Eduarda Galliana. Igra je oblik socijalne interakcije koja zahtjeva kontinuirano donošenje novih pravila i prilagođavanje istima, testirajući pri tom međusobnu (ne)ovisnost svih sudionika igre te granice njihove kreativnosti i maštovitosti. Pronalaženje načina da se stvore i prošire socijalni prostori u kojima se igra odvija, ozbiljan je i kompleksan zadatak. Špilja za djecu u vrtiću Breidablikk u Trondheimu, u Norveškoj, imala je za to izvrsno polazište: djecu kao korisnike, slobodne ruke prilikom projektiranja te relativno ograničen budžet.

Projektni ured Haugen/Zohar, koji dobro zna da igra nije samo za djecu, odlučio se i sam poigrati te pustiti mašti na volju. U sličnom zadatku arhitekti Haugen/Zohar već su se okušali. No, ovaj puta, umjesto zatvorenog prostora za okupljanje oko ognjišta i pričanje priča u hladnim zimskim danima, stvaraju prostor za igru na otvorenom (pogledajte OVDJE). Inspiraciju za projekt pronašli su u prirodnim špiljama, dupljama i ostalim tajnovitim prostorima i prolazima u koje se djeca vole zavlačiti i sakrivati, a koji ujedno omogućuju i zaštitu od oborina te neobične igre sunčeve svjetlosti.

Objekt od ukupno 50m3 u potpunosti je izrađen od recikliranog materijala. Upotrebljeno je gotovo 1.5 tona čistog predindustrijskog otpada, tzv. XP pjene, ostatka u proizvodnim procesima automobilske i konfekcijske industrije te industrijske ambalaže. Materijal je sakupljan po tvornicama diljem Europe, zatim rezan u sitne komadiće, termalno obrađen, zalijepljen u jedinstvenu strukturu koja je tada, uz upotrebu posebnih tehnologija, a u skladu s arhitektonskim nacrtom, izdubljena.

Arhitekti Haugen/Zohar o svom načinu razmišljanja kažu: „Recikliranje nije u kontradikciji s inovacijom niti držanjem koraka s tehnologijom. Vjerujemo u second-hand proces jer nas, jednostavno, čini sretnima“. Više o samom projektu saznajte ovdje.

 

Izvor: pogledaj.to, 5/12/2012