Dok se dio stanovnika novozagrebačkog naselja Travno raduje najavljenom početku radova na parku koji je planiran još 70-tih godina u okviru “Plave potkove” po uzoru na Zelenu potkovu, oni koji već desetljećima na toj javnoj površini sade urbane vrtove žale što će ih izgubiti. Raskrčivanje vrtova najavljeno je za ovaj tjedan, ali ni gradskim vijećnicima nije poznato što će se i kako raditi, jer nikakvi natječaji nisu provedeni.

“Najesen posadim luk, u rano povrće grašak, sada čekamo na sadnju niskih mahuna. Već smo kupili sjeme. Prije smo sadili i visoke mahune, ali nemamo više kolaca”, priča 80-godišnji Novica Nikolić i pokazuje 30 godina staro stablo oraha. Jednako toliko godina je ovaj stanar najveće zagrebačke zgrade Mamutice i bivši ložač na parnoj lokomotivi i strojovođa skupljao odbačene dijelove namještaja i ostalih stvari svojih susjeda i od njih napravio ogradu oko vrta koji je zauzeo na zelenoj površini sa zapadne strane te zgrade u Travnom. Sklepao je i spremište za alat, a od starih odbačenih kada za kupanje napravio sustav za prikupljanje kišnice.

Probijanje kroz mjestimice jedva prohodan gustiš između Mamutice i Dugava otkriva prave male ulice, ograđene parcele, sklepane kućice, redove luka, pa čak i mali improvizirani staklenik.

Osim što ih vrtlarenje veseli, Novici i njegovoj suprugi Dragici s malim mirovinama uzgojeno povrće predstavlja i financijsko olakšanje. Iako su svi vrtovi ovdje nastali spontano zauzimanjem tadašnje šikare, Nikolići tvrde da se susjedi nisu nikada svađali oko prostora za te urbane povrtne oaze. Događalo se tek da im netko pobere blitvu ili luk.

S druge strane ograde, međutim, stoji hrpa smeća koju su manje savjesni stanari iz okolice tamo odbacili pokazujući da nemaju svi istu viziju ovoga prostora. U gustišu udaljenom desetak metara od Nikolića netko je jučer palio vatru. Dragica se ljuti i na susjede vrtlare koji dovlače tepihe i slične tvari s otpada.

Tepihe pak voli 63-godišnji Slobodan koji kaže da će plakati ako mu sruše i posađene sadnice višnje. On je sagradio pravu kućicu u kojoj ima i krevet, i naziva ju svojom vikendicom.

Svi vrtlari ističu terapeutsku moć obrađivanja zemlje u gradu. “U zgradi sam kao u zatvoru, a ovdje malo kopam, malo zalijevam. Imao sam dvije operacije, supruga ima šećernu bolest, a kći je promijenila 11 poslodavaca u pet godina staža, pa je i ona obolila. Svi se liječimo radom na ovoj zemlji. Sadimo malo mrkve, peršina, luka, rajčice, paprike. Prošle godine sam imao i viška pa sam davao susjedima. To je sve bilo zaraslo, ja sam to iskrčio prije deset godina. Park bi dobro došao, ali iskreno, baš mi je žao”, opisuje Hota Đafer, još jedan od vrtlara, od kojih su većina u mirovini.

Ipak, na rubu zelene površine u veljači im se pridružila i skupina mlađih stanovnika okolnih kvartova koji su nakon završenog tečaja permakulture tražili mjesto za urbani permakulturni vrt. Upravo su u tom vrtu u nedjelju uz lonac graha mlađi permakulturni entuzijasti razmjenjivali iskustva s veteranima urbanog vrtlarenja. Organizirali su, naime, cjelodnevni oproštajni piknik, s obzirom da je Zrinjevac najavio da će danas započeti raskrčivanje s ciljem uređenja parka kako je predviđeno GUP-om toga područja.

“Naše je naselje najgušće naseljeno. Na maloj kvadraturi živi velik broj stanovnika, a jedini park je Park Travno koji nema puno hladovine. Uz to, radi gradnje crkve nestao je komad i tog parka. Zato se radujem uređenju novog parka kako je predviđeno GUP-om, a i nama stanarima obećano od strane gradskih vlasti”, objašnjava Svjetlana Lugar, gradska vijećnica gradske četvrti Novi Zagreb – istok iz stranke Zeleni Zajedno, dok stojimo na vrhu 40 godina stare Mamutice. Samo je ta zgrada već mali grad u gradu s 1400 stanova.

Na park se čeka već više od trideset godina. “Park je među najvažnijim kvalitetama koje se mogu pružiti jednom naselju. Puno puta smo svjedočili promjenama GUP-a u Gradu Zagrebu, pa se nadamo da će konačni početak radova zauvijek osigurati da ovaj prostor ne posluži za uguravanje neke nove mamutice”, kaže Lugar.

Međutim, iako je gradskim vijećnicima četvrti Novi Zagreb – istok najavljeno da će upravo danas bageri Zrinjevca početi rasčišćavati prostor, ni oni nisu bili informirani što će zapravo Zrinjevac u ovoj fazi raditi. U tom su gradskom poduzeću tek na naš novinarski upit odgovorili da će radovi na području budućeg parka Novi Zagreb u Travnom uključivati “uklanjanje korova, krčenje raslinja, orezivanje suhih i zapuštenih stabala.” Tvrde da će sjeći samo suho i bezvrijedno drveće, a nakon čišćenja zelenih površina najavljuju da će “pristupiti izvedbi travnjaka i sadnji drveća, te unošenju ostalih potrebnih sadržaja.”

Nikakvi natječaji za krajobrazno oblikovanje parka nisu provedeni, niti je građanima te četvrti pokazan projekt, pa nije neobično da su među stanovnicima poneki i sumnjičavi prema stvarnim namjerama uvijek konstantno netransparentne gradske vlasti. Najsumnjičaviji prema gradskoj upravi su upravo stanovnici koji su u posljednjih nekoliko desetaka godina razvili jedan poseban fenomen, urbano vrtlarenje.

Manje je poznato da novi park u Travnom potječe od ideje još iz 1970-tih godina o oblikovanju novozagrebačke “Plave potkove”, parkova po uzoru na Zelenu potkovu.

“Dva su planirana velika buduća parka – imenima Lakun i Bračak –  u tom planiranju postala središnja, tj. južni dio novoga ‘zelenog vijenca’, koji uz njih čine i njihove okomite osi kao istočni i zapadni krak. Istočni krak Plave potkove obuhvaća Park Vjekoslava Majera, potom Park Utrina tj. zeleni prostor uz I. Gimnaziju i Hotelsko-ugostiteljsku školu i bazen u Utrinama te budući park uz zapadnu stranu Mamutice. Zapadni krak potkove čini Park mladenaca”, piše Saša Šimpraga u svojoj knjizi Zagreb, javni prostor.

Šimpraga smatra da je najbolji način očuvanja i iskoristivosti davno zamišljenoga niza od tih šest, eventualno sedam, javnih parkova novozagrebačke Plave potkove. Međutim, s obzirom na povijest i živost malih urbanih povrtnjaka koje će na dosadašnjim lokacijama zamijeniti moderni parkovi, Šimpraga također ističe i da je “važno inzistirati na osnivanju Zajedničkoga vrta negdje na alternativnoj lokaciji u Novom Zagrebu”.

Neki će od ljudi s kojima smo razgovarali i bez pomoći Grada preseliti svoje vrtlarske aktivnosti na još uvijek slobodne neuređene čestice preko puta ceste, međutim, drugi će zbog tereta godina odustati od proizvodnje hrane.

Sigurno je da se u Novom Zagrebu za oboje može i mora naći mjesta, i za park i za urbane vrtove, a u ovoj raspravi o parku ili povrću glavni problem je opet način na koji se stvari odvijaju u Gradu Zagrebu. Uređenje Parka Utrina izvelo se bez prethodno provedenoga javnog natječaja, a Travno je oblijepljeno upozorenjima da će Zrinjevac krčiti vrtove ovoga tjedna bez ikakvih drugih informacija. Grad nije obrazložio stanovnicama Travnog kakvi će se radovi izvoditi, i u kojim fazama, niti je uključio stanovnike u raspravu kako park treba izgledati u konačnici, što bi bili procedura i postupak kakvi se očekuju od transparentne javne vlasti. Vlast u Zagrebu, međutim, čini nešto za građane tek kada treba gasiti neku vatru nezadovoljstva, kao u ovom slučaju smirivati situaciju oko odlagališta Jakuševac koje spada u ovu gradsku četvrt. Zato ostaje sumnja može li ovakva iznenadna želja za akcijom po pitanju parka bez javnih natječaja za oblikovanje, izroditi na zadovoljstvo stanovnika oblikovanu park šumu, a ne sterilni red drveća, kao i hoće li se pronaći mjesto u Novom Zagrebu za zajednički urbani vrt za zainteresirane građane.

Izvor: Halter, 30/3/2012