Tekst & foto: Saša Šimpraga
Srušene su nekadašnje barake prenoćišta za beskućnike u Haulikovoj ulici. Umjesto da se prostor sada konačno primjereno uredi i integrira u Zelenu potkovu tako što bi doista bio pretvoren u park, gradska uprava na tome mjestu planira izgraditi parkiralište.

Nekadašnje barake u Haulikovoj ulici (iza zgrade Mirovinskoga osiguranja u Mihanovićevoj) zamijenit će parkiralište kojem tamo nije mjesto. Te su barake godinama bile adresa prenoćišta za beskućnike, a napuštene su 2010. godine s otvorenjem novog Prihvatnog centra za beskućnike u Velikoj Kosnici u kojem je dislociranost, u odnosu na raniju centralnu lokaciju, nadomještena bitno boljim uvjetima.

Od toga su trenutka barake napuštene i prepuštene propadanju te posljedično bile već i urušene, a krajem listopada ove godine, nakon natpisa u medijima, konačno srušene i uklonjene.

Ostala je lokacija u srcu Zelene potkove, drvoredi kestena, ograda, ostaci nekadašnje fontane s pitkom vodom i potencijal mjesta kao novog malog parka s jednom naglašenom osobitošću. Naime, primjereno uređen, taj bi prostor mogao doslovno postati park na peronu budući da s njegove južne strane prolazi pruga, odnosno nalaze se putnički peroni Glavnoga kolodvora.

U prilog tome ide i činjenica da jedna od vrata na ogradi kojom je park ograđen, postoje već odavno, a spajaju putničke perone s prostorom potencijalnog parka koji bi Zelenu potkovu mogao zeleno nadograditi.

Zelena potkova najreprezentativniji je pa i ključni dio identiteta Zagreba i tamo nije mjesto parkiralištima, već trgovima i parkovima.

No, umjesto da se taj prostor sada konačno primjereno uredi i integrira u Zelenu potkovu tako što bi doista bio pretvoren u park, gradska uprava na tome mjestu planira izgraditi parkiralište.

Zelena potkova najreprezentativniji je pa i ključni dio identiteta Zagreba i tamo nije mjesto parkiralištima, već trgovima i parkovima. Utoliko i svaka intervencija na prostor potkove treba respektirati činjenicu da se radi o spomeničkoj cjelini koja uživa zaštitu.

Da stvar bude još gora i iako je danas prostor Haulikove ulice opterećen parkiranim automobilima, novo bi se parkiralište nalazilo na korak do javne garaže ispod Starčevićevog trga pa je utoliko uputnije stimulirati njenu upotrebu i na taj način umanjiti problem parkiranja.

No, u društvu u kojem je pitanje društvene i profesionalne odgovornosti radikalno urušeno, sada je pitanje ne samo hoće li se potencijalni park ostvariti, već hoće li uopće itko reagirati?