Saša Šimpraga
Izvor: H-alter, 11/2/2013

Iako je ostvaren konkretni napredak, odluke o formiranju prvog zagrebačkog društvenog vrta nema, a sezona sadnje je pred vratima. Prilika da se na proljeće realizira prvi zagrebački društveni vrt moguća je, a ovisi isključivo o učinkovitosti Grada.

Početkom veljače predstavljena je Studija mogućih lokacija za uređenje gradskih vrtova na području Grada Zagreba izrađena od strane Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada. Studijom je zagrebačka gradska uprava, potaknuta građanskim inicijativama i po prvi put u povijesti, pristupila gradskim vrtovima na afirmativan način tj. iskazan je aktivan, a ne samo načelan interes za tu temu. Već u startu i po najavama, Studija je dokument podložan promjenama i ta se poboljšanja očekuju aktivnom suradnjom Ureda i građanskih inicijativa i udruga usmjerenih na formiranje (društvenih) vrtova u Zagrebu. To se ponajviše odnosi na Parkticipaciju koja je dosadašnjim radom iznijela veliki dio posla oko afirmacije i razrade teme, s posebnim naglaskom na koncept društvenih vrtova kakvi u Zagrebu još uvijek – ne postoje.

Ponuđena Studija djelomična je analiza postojećeg stanja, planske dokumentacije, potencijalnih ograničenja i najvažnije – mogućih lokacija za vrtove i nekih od procedura njihove dodjele korisnicima. Kao sljedeće korake u Studiji se navodi istraživanje i dodatne lokacije, ispitivanje interesa građana, priprema programa, uspostava vrtova i kontrola njihove provedbe. Po riječima priređivača, direktni povod za izradu Studije je četrdesetak zaprimljenih inicijativa za vrtove na području Zagreba, pristiglih ponajviše u zadnjih godinu dana. Od toga broja, petnaestak lokacija ocijenjene su kao dobre. Najveći broj upita pristigao je s područja Gradske četvrti Novi Zagreb – Istok, potom Trešnjevke – Jug i Stenjevca. Što se tiče samih građanskih inicijativa, tri su inicijative najbliže da ostvare društvene vrtove. To su Parkticipacija s prijedlogom vrta Lakun i inicijative u Prečkom i Španskom. Pritom valja istaknuti da nisu sve inicijative za vrtove orijentirane na koncept društvenog vrta, već neke traže zemljišta samo za svoje udruge, odnosno za vlastite potrebe.

U tom smislu korisno je pojasniti i usvojiti neke terminološke razlike temeljih pojmova koje sama Studija nije dotaknula. Studija barata terminima “mali gradski vrtovi”, “javni gradski vrtovi” i “divlji vrtovi”, a za sad ne koristi termin “društvenih vrtova” iako se odnosi i na njih. Općenito u nizu stranih naziva i njihovih lokalnih inačica koje se sve učestalo koriste kada je riječ o vrtovima u gradu (community garden, allotment itd.) nužno je vrtove svesti pod zajednički nazivnik pa tako možemo govoriti o gradskim ili urbanim vrtovima. Pritom, jasno treba razlikovati one koji su (ili će biti) po svom karakteru javni tj. otvoreni za sve koji žele saditi.

S druge strane, tu su, osim privatnih, u Zagrebu najčešći vrtovi, a to su tzv. “divlji” vrtovi kao samoinicijativno zaposjednute parcele na zemljištima koja ne pripadaju Dok u pitanjima terminologije postoje neke lako ispravljive nedosljednosti i nejasnoće, čini se nedvojbenim da u gradskim strukturama postoji volja da se društveni vrtovi (konačno) oformeosobama koje ih obrađuju, već se radi o građevinskom ili drugom zemljištu bez ostvarene planirane namjene. U odnosu na te samoinicijativno nastale vrtove, koncept društvenog (ili zajedničkog) vrta je širi. On nužno uključuje lokalnu zajednicu u rad vrta. U tom smislu formiranje upravo takvih vrtova jest javni interes i takvim se vrtovima bavi sama Studija, iako ih tako ne zove.

No, dok u pitanjima terminologije postoje neke lako ispravljive nedosljednosti i nejasnoće, čini se nedvojbenim da u gradskim strukturama postoji volja da se društveni vrtovi (konačno) oforme. Međutim, u ovoj fazi Studija nije iznijela prihvatljivo tj. provedivo rješenje za njihovu realizaciju i to je njen glavni nedostatak. Studija jest iznijela nekakve smjernice za zadovoljavanje zakonskog okvira, tj. one se odnose na mogućnost reguliranja korištenja zemljišta oslanjajući se na Odluku u građevinskom zemljištu i Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Time su građanske inicijative po prvi put usmjerene koja mišljenja je nužno pribaviti kako bi došlo do realizacije vrta. Od imovinsko-pravno “čistog” zemljišta do suglasnosti lokalnog Vijeća četvrti. Sve te suglasnosti inicijativa Parktcipacije već ima.

Predložena procedura traži izlazak na javni natječaj i plaćanje zakupa zemljišta po postojećem cjeniku (iznos u tisućama kuna). Osim što npr. Parkticipacija nema financijskih sredstava za zakup, javni natječaj ujedno znači i mogućnost dodjeljivanja ciljanog zemljišta onome tko ponudi više. Procedura takva kakva je sada zapravo preferira udruge koje ne zagovaraju koncept društvenih vrtova.

Ovdje ponovo treba jasno istaknuti da je koncept društvenih vrtova nešto što je javni interes, nešto što je neprofitabilno po udruge ili inicijative provoditeljice, te da se uspostavom društvenoga vrta direktno nudi mogućnost pomoći za zajednicu u kojem on nastaje. Također treba istaknuti da su svi drugi gradovi u Hrvatskoj u kojima su društveni vrtovi formirani prošle godine, upravo to prepoznali te da su oni realizirani u vrlo kratkom roku i po vrlo jednostavnoj proceduri, uglavnom i besplatno.

S ciljem olakšavanja procedura, na raspravi održanoj prilikom predstavljanja Studije, iznesen je prijedlog građanskih inicijativa da Grad odredi mjesto gdje se primaju zahtjevi i izdaju rješenja. Na primjer, jednu osobu pri Gradskom uredu za poljoprivredu i šumarstvo koja bi, po uzoru na druge gradove, bila zadužena za upite građana i operativne korake pri formiranju novih vrtova, odnosno kontrolu postojećih. Time bi se izbjegla dosadašnja situacija u kojoj su same građanske inicijative morale pribavljati razna mišljenja na više instanci. A time se ujedno i smanjuje birokracija za samu gradsku upravu te bi ona postala učinkovitija. Lokacija koju ParkticipacijaNeriješeni problem ostaje neadekvatni pravni temelj za društvene vrtove koji bi trebali biti zasebna kategorija i razlikovati se u pristupu od uobičajenog najma zemljištapredlaže za uspostavu vrta u Novom Zagrebu, južno od Islandske ulice tj. na prostoru budućeg parka Lakun (katastarska čestica 1028, k.o. Zaprudski Otok) dobila je zeleno svjetlo, ali ne i rješenje o korištenju.

Zato je u operativnom smislu, od strane Grada, potrebno donijeti završno rješenje koje će se vjerojatno trebati oslanjati na neke druge pravne temelje od ponuđenih. No, s obzirom na predstojeću sezonu, ali i činjenicu da se za vrtove lobira već gotovo godinu dana bez da su oni formirani, moguće je – ako za to postoji dobra (politička) volja – za one parcele koje zadovoljavaju sve uvjete, iz praktičnih razloga donijeti i privremeno rješenje za potrebe osnivanja društvenog vrta. Kao osiguranje, Grad u ugovore o privremenom korištenju može navesti stavku kojom se korisnici u slučaju promjene okolnosti (npr. početka gradnje), obvezuju u kratkom roku napustiti vrt. Pritom je jasno da se pažljivim odabirom zemljišta, vrlo lako mogu naći ona koja će sasvim sigurno još godinama, ako ne i desetljećima bit prazna i neiskorištena. Takva parcela je ona koja se predlaže za vrt na Lakunu. Kada se sve to smjesti u vremenski okvir, Grad u ovoj fazi predlaže najam zemljišta na tri godine (nakon javnog natječaja na proljeće), a Parkticipacija kao željeni datum početka rada na terenu ističe već 1. ožujka 2013.

No, neriješeni problem ostaje neadekvatni pravni temelj za društvene vrtove koji bi trebali biti zasebna kategorija i razlikovati se u pristupu od uobičajenog najma zemljišta. U dosadašnjem procesu još je nekoliko otvorenih pitanja koja traže razradu. Pitanje je na koji će se način Grad odnositi prema onim lokacijama koji već imaju vrtove, a posebno one na lokacijama gdje bi oni mogli postati trajni? Cilj Parkticipacije je i da Zagreb svakako dobije stalne punktove za društvene vrtove kao važni, ne samo utilitarni, sadržaj grada.

Nadalje, sada nisu dozvoljeni nikakvi priključci na zemljištima koja su građevinska. Tako npr. nije dozvoljeno uvesti vodu u vrt, što i nije problem jer postoje alternativni načini. Na primjer, na prostoru Novog Zagreba, koji leži na nekadašnjem kapilarnom prostoru rijeke Save, voda se može iskorištavati pumpama već na vrlo malim dubinama pa je utoliko potrebno regulirati njihovo postavljanje, ali i razmotriti druga praktična pitanja poput bunara, wc-a, kompostišta itd. Zadaća je gradske uprave ne samo propisati, već i stvoriti uvjete da mogućnost vrtova bude što pristupačnija onima koji žele saditi. Aktivnost građanskih inicijativa, poput Parkticipacije, koje su samostalno istražile lokacije, mogućnosti i primjere te osmislili pravila upravljanja vrtom, im uvelike olakšava stvar.

Nužne izmjene Studije odnose se i na detalje, poput onoga da se ne preporuča privremeno formiranje vrtova na trasama budućih prometnica. Kada se uzme u obzir da neki od najbolje uređenih i najaktivnijih gradskih vrtova postoje upravo na trasama budućih velikih avenija, npr. onoj između Trnskoga i Parka mladenaca ili na trasi buduće ulice južno od crkve u Sigetu, umjesto te preporuke, jednostavno je najlakše, pa i najbolje, svakoj parceli pristupiti individualno i sukladno stanju na terenu i planiranim radovima, procijeniti da li je pogodna za formiranje novih privremenih vrtova, odnosno privremenu “legalizaciju” već postojećih. No, kao što je već istaknuto, Studija jest pozitivna prema konstruktivnim korekcijama, a detalji poput ovoga lako se mogu mijenjati, pa se i očekuje da će u kratkom vremenu doživjeti pozitivne promjene. Dobra volja postoji s obje zainteresirane strane.

Zbog svega navedenog, potencijalno zainteresiranim korisnicima parcela u okviru društvenog vrta Lakun treba napomenuti da u ovoj fazi formalne prijave za korištenje gradskog zemljišta u svrhu uzgoja hrane za osobne potrebe još nema jer je napravljen tek prvi korak prema uspostavi općeg modela formiranja i funkcioniranja vrtova uz potporu i u suradnji s Gradom. Parkticipacija je od početka isključila gerilsko zauzimanje potencijalnih zemljišta iz jednostavnog razloga što je cilj inicijative reguliranje problematike vrtova na razini Grada. Utoliko bi prvi zagrebački društveni vrt Lakun bio i začetak uspostave mreže gradskih vrtova, ovisno o potrebama i mogućnostima pojedinih četvrti, čime grad može samo profitirati i to bez ikakvih ili eventualno sa simboličnim financijskim ulaganjima.

Parkticipacija ujedno predlaže da svi zainteresirani za formiranje društvenih vrtova na području svojih gradskih četvrti, upute upite lokalnim tijelima i/ili direktno Gradskom uredu za strategijsko planiranje i razvoj Grada s konkretnim prijedlogom ili upitom o mogućnostima pronalaska odgovarajuće lokacije, ali i kako bi se zabilježio interes.

Što se tiče prijedloga uređenja budućeg društvenog vrta na lokaciji Lakun, načelna ideja je da se parcele dodjeljuju sezonski putem prijave na listu, a prednost bi se utvrđivala prema mjestu prebivališta u odnosu na lokaciju. To znači da će prednost pri dodjeli parcela na Lakunu imati stanovnici okolnih naselja: Sopota, Utrine, Travnog, Sloboštine itd. Internim pravilnikom parcele bi bile rezervirane i za lokalne vrtiće i osnovne škole, ako iskažu interes nakon ponude, te udruge za promicanje inkluzije. Taj model mogao bi biti preslikan i na buduće društvene vrtove po čitavom Inicijativa za vrtove ujedno je i inicijativa za uvođenje nove kategorije u Generalni urbanistički plan – one vrtovagradu čime se konceptu društvenoga vrta pridodaje još jedna dimenzija. Koncept društvenih vrtova time aktivno educira, ali i promiče socijalnu pravednost i druge vrijednosti. Koncept društvenih vrtova, kao izuzetno važna socijalna kategorija, ne nudi samo mogućnost prehrane (pa i preživljavanja), već i terapeutsku dimenziju te formiranje novog i specifičnog javnog prostora budući da bi vrt bio otvoren za javnost. Inicijativa za vrtove ujedno je i inicijativa za uvođenje nove kategorije u Generalni urbanistički plan – one vrtova.

Koncept, koji je tek naznačen u raspravi, su društveni vrtovi kao dio (budućih) parkova. To znači mogućnost da na prostorima čiji kapaciteti to dopuštaju bez da se pritom bitno umanjuje slobodna/optimalna parkovna površina, društveni vrtovi postanu dio sadržaja koji park nudi. U koncept ulaze i jestive šume. Uvrštavanjem koncepta vrtova u temeljne gradske planske dokumente, osigurala bi se njihova trajnost. Primjerice, vrt na Lakunu se dugoročno nužno ne treba nalaziti na čestici za koju se sada predlaže, ali bi mjesto za društveni vrt svakako trebalo biti osigurano u sklopu budućeg krajobraznog rješenja čitavog parka Lakun. Prostorni kapaciteti toga – jednog od dva južna i najveća parka novozagrebačke Plave potkove – to svakako dopuštaju, a time bi se obogatio i sam sadržaj parka za javnost. Takav pristup otvara vrata potpuno novim koncepcijama javnih parkova u Zagrebu, a koji trebaju biti odraz suvremenih trendova u oblikovanju krajobraza temeljenih na održivom razvoju.

Vrtovi su, na ovaj ili onaj način, oduvijek bili dio grada. U formi tzv. “divljih” tj. samoincijativnih vrtova na zemljištima koja čekaju urbanizaciju pojavili su se zamjetnije unazad nekoliko desetljeća i od onda postali dio stalne slike Zagreba u kojem za njima, očito, postoji potreba i želja građana da ih sade.

U travnju 2013. godine navršava se prva godišnjica inicijative za prvi zagrebački društveni vrt. Od tada je pokrenuta čitava mreža zahtjeva što pokazuje da interesa itekako ima, a čitav je niz argumenata koji ukazuju na to da su društveni vrtovi nešto što bi imalo nepobitnu korist po Zagreb. Kao što navodi i sama Studija, gradovi Varaždin, Ivanić-Grad i Virovitica prošle su godine po vrlo jednostavnom i brzom postupku uspostavili društvene vrtove te građanima izdali parcele za sadnju bez naknade. Utoliko bi bilo neprimjereno da se postupak u Zagrebu odugovlači kada je već po ocjeni nadležnih tijela identificirana najmanje jedna odlična lokacija – na zapuštenom zemljištu, u neposrednoj blizini naselja gdje već postoji interes, te sa sređenim vlasničkim odnosima – s konkretnim zahtjevom za prvi zagrebački društveni vrt.

Od strane gradske uprave iskazani interes usmjeren na realizaciju prvih društvenih vrtova, pokazatelj je kako gradska uprava može biti servis građana, ali taj servis nužno mora biti operativniji i učinkovitiji. Sada je najvažnije precizno definirati i maksimalno pojednostaviti proceduru dodjeljivanja zemljišta, uvažavajući činjenicu da je uspostava društvenih vrtova javni interes. Iako je ostvaren konkretni napredak, odluke o formiranju prvog zagrebačkog društvenog vrta nema, a sezona sadnje je pred vratima. Prilika da se na proljeće i s njim na prvu godišnjicu inicijative za prvi zagrebački društveni vrt proslavi s ostvarenim vrtom realna je, a ovisi isključivo o učinkovitosti Grada.