Pomoćnik ministra Strizrep o Zakonu o zaštiti prirode

Gostujući u emisiji Hrvatskog radija u ‘Temi pod povećalom’, pomoćnik ministra zaštite okoliša i prirode, Nenad Strizrep govorio je o nacrtu Zakona o zaštiti prirode koji je upravo prošao prvo čitanje u Hrvatskom Saboru.

‘Mislim da smo pronašli optimalno rješenje s obzirom na to da je jedna strana protivnik Zakona tvrdeći da ovim zakonom idemo restriktivno i  onemogućavamo brzi oporavak i investicije u zemlji, dok ona druga strana tvrdi sasvim suprotno – da se ovim zakonom pogoduje investitorima. A istina je uvijek negdje sredini, prema tome mislim da smo napravili dobar posao.’ – istaknuo je Nenad Strizrep na početku emisije u kojoj su osim njega gostovali i Željka Leljak Gracin, predstavnica Zelene akcije i Zdenko Karakaš, direktor Udruge poslodavaca graditeljstva Hrvatske. Zelena akcija i Udruga poslodavaca graditeljstva Hrvatske na dijametralno su suprotnim stranama u svojim stavovima i pokazuju koliko je potpuno različito interpretiran nacrt Zakona.

‘Kao što sam naziv kaže, ovo je Zakon o zaštiti prirode. Naša osnovna intencija je da osiguramo instrumente da se naša priroda zaštiti i mi smo zakon pisali polazeći od tih pretpostavki. No, duboko svjesni situacije u kojoj se danas nalazi naše gospodarstvo, isto tako ugradili smo u zakon i određene instrumente kako bismo olakšali investitorima da svoje investicije ostvaruju, kroz ukidanje suvišnih administrativnih barijera i određenih pravnih instituta koji su opterećivali zakon vodeći računa da pri tome ni najmanje ne ugrozimo kvalitetu zaštite prirode. I zakon više ne sadrži općenite norme nego je usklađen sa Zakonom o općem upravnom postupku  i puno bolje propisuje postupak, tako da krajnji korisnik zna koja su njegova prava i obveze.’ – pojasnio je u nastavku Strizrep.

Osvrnuvši se na navode da će Zakon zaustaviti sve investicije na dulji period, Strizrep je istaknuo: ‘Mi smo Uredbu o Nacionalnoj ekološkoj mreži donijeli još 2007. godine a postupak ocjene prihvatljivosti  provodimo od 2008. godine. Što se tiče područja ekološke mreže, kada se donosila Uredba 2007. godine ona je obuhvaćala, što se tiče kopna, 47% kopna Republike Hrvatske. Današnji prijedlog koji imamo na stranicama Državnog zavoda za zaštitu prirode, koji izrađuje prijedlog buduće ekološke mreže Natura 2000, obuhvaća 36,92%. To je smanjenje, ali nastalo je na osnovu stručnih provjera jer je prošlo 6 godina u kojima smo ulagali značajna financijska sredstva da bi se  uz korištenje najnovijih metoda provela nova istraživanja. Upravo ta nova istraživanja i kvalitetniji podaci koje smo dobili, doveli su do preciznijeg definiranja granica  ekološke mreže.’

Na prigovor da Hrvatska griješi stavljajući tako velik postotak svog teritorija u ekološku mrežu, u usporedbi s nekim drugim europskim zemljama, Strizrep je odgovorio: ‘To što je Republika Hrvatska bogata bioraznolikošću, to je zapravo naša komparativna prednost, a ne mana. Primjerice, spomenuli smo ovdje Austriju, možemo spomenuti i Veliku Britaniju koja ima još manje područje, to je 7% kopnenog područja pod ekološkom mrežom. Ali isto tako ne spominje se nigdje da ima i 36% mora pod ekološkom mrežom. Tako da to zapravo ovisi i o tome koliko biogeografskih regija ima određena zemlja. Republika Hrvatska ima četiri biogeografske regije, pored toga imamo područje krša koje je stalni izvor bogatstva bioraznolikosti i naravno da je sve to rezultiralo time da je područje ekološke mreže zaista veliko, no to a priori ne znači da se u tim područjima ne može ništa raditi. Dapače, ta područja nisu prepreka razvoju, ona su prednost u smislu razvoja. Najbolje u prilog tome govori činjenica da je Europska komisija izdala prvo izvješće o koristima  ekološke mreže i one su značajne, iznose 200 do 300 milijardi eura godišnje na europskoj razini. Dakle, iskoristimo svoje prednosti i nemojmo smatrati da je to mana.’

Neizbježno pitanje bila je i reakcija saborske zastupnice Mirele Holy na prvom čitanju zakona u Saboru što je Strizrep, koji se zaštitom prirode bavi godinama kroz različite angažmane uključujući i onaj ravnatelja Parka prirode Maksimir, člana Savjeta za okoliš SDP-a i na koncu, koautora Plana 21 prokomentirao: ‘Ja sam i osobno nazočio saborskoj raspravi o Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti prirode i čuo sam istup bivše ministrice Holy. Moram priznati da me iznenadio, jer sam očekivao, s obzirom da je bila i na čelu ministarstva i da je prije toga vodila Savjet za okoliš i prirodu SDP-a, da će više govoriti o dijelovima zakona i određenim modalitetima njegova poboljšanja, a ne apostrofirati jednu Nacionalnu parkovnu agenciju koja nije bila sastavni dio Plana 21, ali bila je jedna od mjera koje su se predlagale da bi se poboljšao sustav upravljanja zaštićenim područjima.

Sa svog aspekta sam to shvatio više kao jedan politički istup. Moram reći da sam ja jedan od koautora tog plana Nacionalne parkovne agencije, gostovao sam upravo u Vašoj emisiji braneći Nacionalnu parkovnu agenciju jer sam u Ministarstvu od prvog dana a radio sam i na prethodnom nacrtu Zakona. Međutim, kada smo došli na čelo ove uprave i kada smo 2012. proveli upravne nadzore u nacionalnim parkovima i parkovima prirode i utvrdili kakvo je zaista stvarno stanje u tim javnim ustanovama, zaključili smo da je ono alarmantno i da zaista treba prepustiti struci da nam kaže koji od modela upravljanja je optimalan, odnosno koji ćemo model upotrijebiti da se taj sustav preko noći jednostavno ne uruši. Jer, primjena Nacionalne parkovne agencije preko noći, a bez konkretnih pokazatelja i određene feasibility studije zaista bi dovela do urušavanja cijelog sustava.’

Izvor: MZOIP, 29/3/2013