Za kvalitetan suživot čovjeka i prirode – ministar Zmajlović predstavio nacrt Zakona o zaštiti prirode

„Ključni izazov pri izradi novog Zakona o zaštiti prirode vidjeli smo u činjenici da vlada opća percepcija kako zaštićena područja, kao i ekološka mreža u cjelini, blokiraju  razvoj i investiranje i ne doprinose značajno poboljšanju kvalitete života. Ovim zakonom stvaramo  pravni okvir za poboljšanje investicijske klime, za kvalitetan suživot čovjeka i prirode i za definiranje zaštite prirode kao platforme razvoja što će sve direktno utjecati na poboljšavanje kvalitete života.“ – izjavio je ministar Zmajlović danas na predstavljanju nacrta prijedloga Zakona o zaštiti prirode.

Bit rada Ministarstva zaštite okoliša i prirode je omogućiti suživot čovjeka i prirode na korist sadašnjim i budućim generacijama. Nije svrha štititi prirodu radi nje same, nego radi čovjeka i podizanja kvalitete života svakog pojedinog stanovnika Hrvatske.

Dvije su osnovne stvari bile evidentne kad se krenulo s novim zakonom: neki dijelovi sustava zaštite prirode nisu dobri, a neki dijelovi sustava mogu biti bolji.

 

Ovim izmjenama uvedena su bolja i kvalitetnija rješenja koja možemo  sažeti u tri skupine:

Preuzimanje pravne stečevine EU odnosno potpuno usklađenje s postojećim ključnim direktivama, međunarodnim konvencijama i protokolima, usklađenje s promjenama u hrvatskom zakonodavstvu i potreba stvaranja pravnog okvira za preuzimanje budućih propisa EU.
Ključni izazov pri izradi zakona bila je činjenica da vlada opća percepcija kako zaštićena područja, kao i ekološka mreža u cjelini, blokiraju  razvoj i investiranje. Zaštita prirode doživljava se kao bitna prepreka investiranju i značajno doprinosi općoj negativnoj investicijskoj klimi. Ovim zakonom stvara se  pravni okvir za poboljšanje investicijske klime, za kvalitetan suživot čovjeka i prirode, i za definiranje zaštite prirode kao platforme razvoja i poboljšavanje kvalitete života.
Uočena je potreba za značajnijim poboljšanjem u upravljanju  zaštićenim područjima, onemogućivanjem zloupotreba, podizanjem kvalitete i financijske učinkovitosti.

 

Usklađen zakonski okvir:

Novi Zakon u potpunosti je usklađen sa svim odredbama Direktive o staništima i Direktive o pticama, s posebnim naglaskom na odredbe o ekološkoj mreži Natura2000.
Definira se sama ekološka mreža, načini upravljanja ali i odredbe kojima se olakšava život lokalnog stanovništva i investiranje u tim područjima.
Propisuju se jasna pravila ophođenja s prirodnim resursima i za stanovništvo koje živi u području Nature i za potencijalne investitore.
Ekološka mreža ne znači ograđeno i nedostupno područje u kojem se ništa ne smije raditi. Naprotiv, Natura2000 ne može bez suživota s čovjekom.
Ovaj zakon predstavlja i pravni okvir za buduće Zakone i Uredbe koje će biti izdane poput Zakona koji će urediti uvoz i stavljanje na tržište stranih invazivnih vrsta, što dosad nije bilo uređeno. Na taj način uvest će se kontrola i utjecat na smanjenje štete koje čine invazivne vrste kada se nađu u prirodi.
Novi Zakon uvodi odredbe kojima se propisuju način i uvjeti za dobivanje dopuštenja za pristup i korištenje genetskog materijala divljih vrsta.  To je povezano s odredbama Nagoya protokola o pristupu genetskim resursima i jednakopravnoj raspodjeli dobiti koje proizlaze iz njihova korištenja, a kojeg Hrvatska namjerava ratificirati u budućnosti.
Po pristupanju Hrvatske EU omogućit će se direktna primjena odredbi CITES konvencije, a koja je do sada bila uređena kroz Zakon o zaštiti prirode i Pravilnik o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama. U novom se Zakonu o zaštiti prirode to područje više ne uređuje već je samo omogućena primjena odgovarajućih odredbi do stupanja na snagu novog Zakona o prekograničnom prometu i trgovini divljim vrstama.

 

Zaštita prirode treba se postaviti kao poluga razvoja pa je stoga u novi Zakon ugrađen niz zakonskih promjena koje će to omogućiti. Ključne promjene donose se odredbama koje se odnose na ekološku mrežu, zaštićena područja i ophođenje s vrstama:

U području ekološke mreže – Natura 2000 uvedene su promjene kojima će se ekološka mreža postaviti kao platforma razvoja. U segmentu zaštićenih područja uvode se promjene koje će pridonijeti poboljšanjima u upravljanju zaštićenim područjima. U segmentu ophođenja s divljim vrstama, strogo zaštićenim divljim vrstama i stranim vrstama uvode se promjene koje će bolje urediti  postupanje s njima u cilju očuvanja bioraznolikosti RH.

I) Ekološka mreža / Natura 2000

Hrvatska ekološka mreža danom pristupanja RH Europskoj uniji postaje dio europske ekološke mreže pod nazivom „NATURA 2000” sa 36,92% svog kopnenog teritorija i 16,60% mora. Po veličini područja nalazi se u samom vrhu zemalja EU što je priznanje očuvanosti i bioraznolikosti Hrvatske. Uz priznanje to je i velika obaveza. Ovim se zakonom propisuju načini očuvanja i upravljanja ekološkom mrežom. Hrvatska je obaveza da se to područje sačuva ali i da se upotrijebi za dobrobit svih građana.

Ekološka mreža često se percipira kao blokada razvoja a misija Ministarstva je promijeniti tu percepciju sve dok svi ne shvatimo da je ekološka mreža zapravo  platforma zelenog razvoja.

Kroz ovaj Zakon donose se odredbe kojima se određuju jasna pravila za zahvate u ekološkoj mreži i posljedično, time se olakšava investiranje. Kroz nekoliko mjera potencijalni investitori unaprijed znaju što ih očekuje.

Cilj ovih izmjena je poboljšavanje investicijske klime u kontekstu zaštite prirode. Ali i podizanje svijesti svih građana da je zaštita prirode nešto dobro i korisno što dugoročno utječe na njihovu kvalitetu života. Zakon neće moći primijeniti tu percepciju danom donošenja ali je jasan pokazatelj misije Ministarstva da kroz rad s građanima i promociju uskoro dođe i do te promjene.

Zakonske promjene kojima će se „ekološka mreža” postaviti kao platforma razvoja:

Sudjelovanjem  javnosti u najranijoj fazi izrade strateških dokumenata
Zakon propisuje sudjelovanje javnosti u postupcima izrade strateških dokumenata. Budući da lokalna zajednica, investitor, stručne službe zakonodavca poput DZZP-a prije donošenja strateških planova sudjeluju za istim stolom, svi imaju pravovremenu i potpunu informaciju.
To praktično znači suradnju s lokalnom zajednicom od prvog dana, od dana kad se radi strateški plan za neko područje, županiju, grad, regiju.
Događa se da se naprave sve faze projekta za neku investiciju i onda tek na kraju provjerava kakvi su utjecaji na ekološku mrežu. To se mora promijeniti i to mora postati prvi korak. Da bi to zaživjelo, građani, investitori, moraju imati jasnu i dostupnu sliku što je moguće i pod kojim uvjetima.
Planovi upravljanja ekološkom mrežom kao i zaštićenim područjima morat će se uskladiti s nacionalnim strategijama i ciljevima, koji su pak nastali kao strategije i ciljevi EU ili UN-a,  stoga se novim zakonom propisuje sadržaj planskih dokumenata za upravljanje područjem ekološke mreže i zaštićenim područjima.
Propisana je i obaveza konzultacija sa stručnim službama, DZZP-om. U izradi planskih dokumenata sudjeluje javnost što uključuje i potencijalne investitore. Na taj način investitori imaju jasan i rani uvid u mogućnost pokretanja projekata.

Pojednostavljenje, ubrzanje i pojeftinjenje postupka Ocjena prihvatljivosti za ekološku mrežu (OPEM)
OPEM je postupak kojim se ocjenjuje utjecaj strategije, plana, programa ili zahvata na područje ekološke mreže.
Uz jasno propisane mjere očuvanja mogući su investicijski zahvati gotovo svugdje.
Novim Zakonom poboljšava se procedura kroz sudjelovanje DZZP-a u najranijoj fazi, kroz tzv.  prethodni postupak. Budući da praksa pokazuje da u 90%  slučajeva  zahvati nemaju utjecaja na ekološku mrežu, ovime će se postupak skratiti s prosječnih 120-180  dana na maksimalno 75.
Time će se investitoru  uštedjeti od 20.000 – 50.000 kn jer se za pojedine zahvate (one za koje se procjeni da nemaju negativan utjecaj na ekološku mrežu) neće trebati raditi studija utjecaja na okoliš.

Uspostava učinkovitog nadzora u  ekološkoj mreži i zaštićenim područjima: nadzornici postaju čuvari prirode
Aktualni zaposlenici javnih ustanova za upravljanje zaštićenim područjem, nadzornici ili popularni rendžeri, nemaju dovoljno ovlasti za izvršavanje svoje osnovne zadaće, a za ovlasti koje imaju, nemaju adekvatnih alata za provođenje.
Čuvari prirode zaduženi su za neposredni nadzor u zaštićenim područjima te se preciznije definiraju prava i obveze čuvara u provedbi nadzora.
Čuvar prirode ima ovlast za provjeru identiteta, pregled odobe ili vozila, naplate kazne, izricanje upravne mjere i dr.

II) Zaštićena područja

Zaštićena područja od državnog značenja su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat i park prirode.

Zaštićena područja od lokalnog značenja su: regionalni park, spomenik prirode, značajni krajobraz, park šuma i spomenik parkovne arhitekture.

Nacionalnim parkovima i parkovima prirode upravljaju javne ustanove dok ostalim dijelom zaštićenih područja upravljaju županijske javne ustanove.
Putem upravnih nadzora koji su provedeni u 2012. godini, prvi puta nakon 2001. godine, izvršena je analiza rada javnih ustanova za nacionalne parkove i parkove prirode. Utvrđene su brojne nepravilnosti, od onih u postupcima javne nabave, zapošljavanja, izmjena općih akata bez nadzora pa do nenamjenskog i nedopuštenog trošenja sredstava.

Ovaj zakon poboljšava upravljanje zaštićenim područjima na način da propisuje jasna pravila i ovlasti javnim ustanovama, a tamo gdje se pokazalo neefikasnim vraćaju se ovlasti na višu razinu. Time će se podići kvaliteta sustava i osigurati bolja kontrola i racionalnije korištenje sredstava.

Ovim zakonom predviđa se mogućnost da Vlada osnuje javnu ustanovu za upravljanje s dva ili više nacionalna parka ili parka prirode. Javnosti je takva ustanova bila prezentirana kroz raniji nacrt pod nazivom Nacionalna parkovna agencija. Mogućnost uspostave takve ustanove predviđena je zakonom, a hoće li biti uspostavljena, kako i kada, odgovorit će studija koja se izrađuje a koja je financirana iz sredstva darovnice GEF-a (Global enivironmental facility). Procjena Ministarstva je bila ne prejudicirati naziv i ustroj takve ustanove prije nego se prouče mogući modeli upravljanja i izračunaju troškovi i dobrobiti uspostavljanja takve agencije.

Jasno je da postojeći sustav upravljanja zaštićenim područjima vapi za poboljšanjima. Javne ustanove koje trenutačno upravljaju nacionalnim i parkovima prirode primarno su osnovane s ciljem zaštite prirode. Za to su osposobljene, i infrastrukturom i kadrovski. Nisu osposobljene niti bi trebale biti za komercijalne, turističke ili ugostiteljske djelatnosti.

 

Zakonske promjene koje će pridonijeti poboljšanjima u upravljanju zaštićenim područjima:

Planovi upravljanja i programi rada javnih ustanova morat će proizlaziti iz strategija RH. Da bi se to osiguralo, zakon predviđa obavezu pribavljanja suglasnosti ministarstva i stručnog mišljenja DZZP-a na prijedloge planova i programe rada javnih ustanova
Promjene u cijelom sustavu upravljanja zaštićenim područjima
Na osnovi novog zakona Vlada može osnovati javnu ustanovu za upravljanje s dva ili više nacionalna parka ili parka prirode. Pokrenut je projekt analize i modeliranja optimalnog sustava upravljanja, za što su sredstva osigurana putem darovnice GEF-a. U ožujku se očekuje prijedlog modela upravljanja koji bi predstavljao poboljšanje sustava upravljanja, povećanje efikasnosti, podizanje kvalitete osnovne djelatnosti, veći nadzor i kontrola nad trošenjem proračunskih prihoda.
Smanjenje administriranja
Olakšava se promet nekretninama ukidanjem prava prvokupa u nižim kategorijama zaštite. Pravo prvokupa ostaje važiti za područje nacionalnog parka, strogog i posebnog rezervata.
Ukida se neučinkovita mjera preventivne zaštite koja je stvarala dodatnu administrativnu prepreku i trošak, a u niti jednom slučaju preventivne zaštite nije stvarno došlo do konačne zaštite.
Reguliranje koncesija i koncesijskih odobrenja u zaštićenim područjima
Definira se pravni temelj za davanje koncesijskih odobrenja u kojem će se regulirati djelatnosti, način izdavanja, naknade, uvjeti i način obavljanja djelatnosti.
Do sada je ta dodjela bila poprilično netransparentna i ovisila je o diskrecijskoj ocjeni javne ustanove.
Produžuje se rok na koji se mogu dati koncesije na 6 do 55 godina, umjesto dosadašnjih 4 do 30. Osim toga produžuje se rok na koji se mogu dati koncesijska odobrenja za obavljanje djelatnosti na zaštićenim područjima s 3 na 5 godina čime se investitorima olakšava poslovanje.
Uvodi se koncesijsko odobrenje za obavljanje jednokratnih djelatnosti (razna događanja, festivali) koje traju do 7 dana te je za to uveden jednostavni postupak kojim se koncesijsko odobrenje može izdati praktički odmah. I to je jedan od koraka za poboljšavanje investicijske klime.

III) Divlje vrste, strogo zaštićene divlje vrste i strane vrste

Uočena je potreba za jasnijim definiranjem odredbi za očuvanje divljih vrsta u prirodi, osobito strogo zaštićenih vrsta. EU zakonodavstvo, naime, poznaje samo kategoriju strogo zaštićene. Stoga se ukida  dosadašnja kategorija „zaštićena“ vrsta te ostaje popis „strogo zaštićenih“ vrsta kao i popis vrsta koje se mogu koristiti u primjerice gospodarske svrhe.

Pored toga, ulaskom u EU nestaju granice zbog čega trgovina i promet ugroženim ili stranim vrstama postaje još važnija. Opasnost za naš ekosustav postaje sve veća te se novim zakonom propisuju jasna pravila za uvoz i stavljanje na tržište stranih vrsta i stranih invazivnih vrsta.
Detaljno se propisuje postupak repopulacije zavičajnih vrsta.

Zakonske promjene kojima će se bolje urediti postupanje s divljim vrstama, strogo zaštićenim divljim vrstama i stranim vrstama u cilju očuvanja  bioraznolikosti RH

Divlje vrste
Propisuje se obveza očuvanja divljih vrsta u prirodi u povoljnom stanju, u skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti.
Zakonom se uspostavlja jasniji pravni okvir za određivanje smjernica za provedbu zahvata (promet, energetika, vodno gospodarstvo i sl.) na način na koji se ne narušavaju populacije divljih vrsta.
Za one vrste za koje se korištenje dopušta, jasnije je određen pravni okvir za propisivanje mjera upravljanja i korištenja (npr. lovne vrste –  kuna zlatica, divokoza;  slatkovodne ribolovne vrste-lipnjan;  morske vrste-crveni koralj).
Za uzgoj divljih vrsta propisuju se uvjeti pod kojima se mogu uzgajati strane vrste ili strogo zaštićene zavičajne vrste te nadležna tijela koja za to izdaju dopuštenje.
Preventivno djelovanje
Zakonom se uvodi obveza ugradnje mjera zaštite strogo zaštićenih vrsta i njihovih staništa u prostorne planove i planove gospodarenja prirodnim dobrima i lokacijske dozvole.
Preciznije se propisuju zabrane te uvjeti pod kojima se može dopustiti odstupanje od zabrane.
Određena su jasna pravila za uspostavu i financiranje oporavilišta za strogo zaštićene divlje životinje pronađene u prirodi iscrpljene, bolesne, ozlijeđene, ranjene ili otrovane, u svrhu njihovog oporavka i povratka u prirodu.
Detaljno je opisan postupak repopulacije odnosno uvođenja zavičajne vrste.
Kod postupka naknade štete koju počine divlje strogo zaštićene vrste propisat će se kriteriji (pravilnikom) za imenovanje vještaka i brisanje s liste: nema ih dovoljno, imenovani su pred 10-tak godina bez transparentnih kriterija.
Očuvanje genetske raznolikosti
Propisuju se kriteriji za uspostavu genske banke u kojoj bi se čuvao biološki materijal strogo zaštićenih zavičajnih divljih vrsta.  Stvoren je pravni temelj za propisivanje uvjeta za pristup i korištenje genetskog materijala divljih vrsta, uvjete pod kojima se odobrava korištenje i osigurava pravedna raspodjela koristi proizašle iz njegove uporabe.

 

ZAKLJUČNO

„Ključni izazov pri izradi novog Zakona o zaštiti prirode vidjeli smo u činjenici da vlada opća percepcija kako zaštićena područja, kao i ekološka mreža u cjelini, blokiraju  razvoj i investiranje i ne doprinose značajno poboljšanju kvalitete života.   Ovim zakonom stvaramo  pravni okvir za poboljšanje investicijske klime, za kvalitetan suživot čovjeka i prirode i za definiranje zaštite prirode kao platforme razvoja što će sve direktno utjecati na poboljšavanja kvalitete života.“ – istaknuo je ministar Zmajlović na prezentaciji nacrta prijedloga Zakona o zaštiti prirode.

Zaštita prirode želi se postaviti kao poluga razvoja pa je stoga u novi Zakon ugrađen niz zakonskih promjena koje će to omogućiti.  Ključne promjene donosimo u odredbama koje se odnose na ekološku mrežu, zaštićena područja i ophođenje s vrstama:

U području ekološke mreže – Natura2000 uvedene su promjene kojima će se  ekološka mreža postaviti kao platforma razvoja.
U segmentu zaštićenih područja uvode se promjene koje će pridonijeti poboljšanjima u upravljanju zaštićenim područjima.
U segmentu ophođenja s divljim vrstama, strogo zaštićenim divljim vrstama i stranim vrstama uvode se promjene koje će bolje urediti  postupanje s njima u cilju očuvanja bioraznolikosti RH.