O krajobraznoj arhitekturi, koja je u Hrvatskoj zanemarena, razgovarali smo s umirovljenom ali aktivnom, profesoricom Arhitektonskog i Agronomskog fakulteta.

Piše: Nives Matijević
Izvor: Domosfera, 29/5/2013

 

Travanj se u svijetu od 2006. godine tradicionalno obilježava kao svjetski mjesec krajobrazne arhitekture, pa je tako i u Hrvatskoj. Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata koje okuplja oko 80 stručnjaka koji se profesionalno bave pejzažnom arhitekturom tim je povodom organiziralo niz predavanja i događanja. Namjera je građanima približiti krajobraznu arhitekturu i senzibilizirati javnost te razviti svijest o održivom razvoju, važnosti krajobrazne arhitekture te zaštiti okoliša i prirode.

Jedno od predavanja “Likovnost krajobraza i estetika krajobrazne arhitekture”, održala je i prof. dr. sc. Sonja Jurković, umirovljena ali aktivna profesorica koja je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu predavala urbanizam i pejzažno oblikovanje, dok je na Agronomskom fakultetu bila predavač urbanizma na smjeru krajobrazna arhitektura.

Jurković je u svojoj karijeri radila na nizu prostornih, urbanističkih i krajobraznih planova i projekata. Autorica je knjige Park ostvarenje sna – teorija vrtne umjetnosti. Jedno od njezinih djela je i knjiga Maksimir – Studija parkovne kompozicije.

 

 

Kako bi se mogla definirati pejzažna arhitektura? Zašto je ona važna za čovjeka i njegov okoliš?

Pejzažna arhitektura je oblikovanje čovjekovog okoliša prirodnim elementima. To je, kroz povijest stvaranja naselja, bila disciplina kojom se odražavala potreba da se u životni okvir unese priroda i prirodnim elementima postigne atmosfera, potvrđujući spoznaju da je čovjek njen sastavni dio. Kultura ophođenja s prirodom i oblikovanje ukrasnih vrtova poznato je još u starom Egiptu i prati razvoj civilizacije kroz cijelu povijest.

 

 

Gdje je i kada krajobrazna arhitektura nastala kao znanstvena disciplina?

Razvoj moderne pejzažne arhitekture smještavamo u pokret Parks for People koji se javlja u Engleskoj polovicom 19 stoljeća, kada se počinju graditi veliki gradski vrtovi za građanstvo. To su oblikovana gradska šetališta i otvoreni javni gradski parkovi.

 

 

Kakvi su danas trendovi u krajobraznoj arhitekturi u Hrvatskoj, a kakvi u svijetu?

Današnji trendovi podizanja velikih parkova vezuju se na organizacije velikih svjetskih izložbi, međunarodne sportske manifestacije ili velike izložbe cvijeća i rekreacijske površine. U Hrvatskoj također postoji taj trend, ali nažalost za oblikovanje i uređenje vanjskih površina primjerice sportskih objekata kao da presahnu financijska sredstva te se predprostori minimalno uređuju. Velike turističke zone bile su hortikulturno uređivane, podizana su i neka gradska šetališta, ali i to se sve rjeđe radi.

 

 

Tko se danas smatra vodećim svjetskim krajobraznim arhitektom i zašto?

Možda se može spomenuti Bernarda Tschumia, autora parka La Villete u Parizu. Ali mnogo je svjetskih pejzažnih arhitekata koji oblikuju gradske, prigradske prostore i interveniraju u krajoliku. Upravo se ovih dana u Aucklandu na Novom Zelandu održao svjetski kongres Međunarodne federacije pejzažnih arhitekata (IFLA) na kojoj je bilo više od 1.000 pejzažnih arhitekata. Ove je godine IFLA-inu nagradu Sir Geoffrey Jellicoe, najveću počast za nekog pejzažnog arhitekta koja se dodjeljuje od 2004. godine dobio portugalski arhitekt Gonçalo Ribeiro Telles.

 

 

Kako se danas štiti, a kako devastira krajobraz? Koja je cijena devastacije krajobraza? Zašto je važna zaštita krajobraza?

Krajobraz se štiti prije svega sviješću o njegovoj pojavnosti i utjecaju na biološke ali i estetske vrijednosti koje su njemu ugrađene. Zbog velikih promjena samo u zadnjih 50 godina potpisani su Međunarodni ugovori o očuvanju i zaštiti krajolika koji obvezuju sve europske države. Zaštita krajobraza važna je ponajprije zbog očuvanja identiteta u prostoru.

 

 

Kako biste opisali krajobraznu politiku u Hrvatskoj? Postoji li ona uopće?

Jedva da postoji. To je žalosna činjenica. Prije svega zato što su krajobrazi Hrvatske zaista vrijedni i lijepi. Zbog toga što je struka bila još davno zaštitila najvrednije prostore – nacionalne parkove i perivoje – kao prirodnu baštinu.Zato, što je kod nas bilo razvijeno prostorno planiranje koje se obazrivo odnosilo prema vrijednostima prirodnih krajolika. Sve to nekako je zadnjih deset ili više godina bilo potiskivano na račun drugih interesa.Širila se gradnja, povećavali koeficijenti izgrađenosti, a otvorene površine smatrane su potencijalima samo za izgradnju. U takvoj je klimi krajobrazna arhitektura potisnuta u stranu.

 

 

Koji krajobraz u Hrvatskoj smatrate najvažniji s aspekta prirodne, odnosno kulturne baštine?

Prije svega obala Jadrana, ali i riječni slivovi, šume Gorskog kotara, ali i Spačvanske šume. Ovakvim nabrajanjem moglo bi se pokriti skoro cijelu Hrvatsku. Bogatstvo prirode Hrvatske je poznato, ali posebno bih istakla kultivirane krajolike – vinograde, maslinike, gromače i slično – koji su prava obilježja života u prostoru.

 

 

Kako djeluje i čime se bavi Društvo krajobraznih arhitekata čija ste članica?

Društvo ima zadatak podizati kulturu ophođenja s prirodom, podizati svijest o važnosti i neophodnosti suživota s prirodom, koja je zalog kvalitete života i budućim generacijama. Članovi društva trebaju djelovati u skladu s ekološkom obazrivošću, imajući u vidu koliko krajobrazna arhitektura djeluje na socijalizaciju društva i koliko je važno da se oblikovanjem zadovolje potrebe za estetskim uređenjem životne sredine.

 

 

Koji svoj projekt vezan uz krajobraznu arhitekturu smatrate najvažnijim?

Nije prikladno da govorim o svojim projektima. Ali kad već pitate, navela bih jedan od zadnjih, a vezan je na gore navedeno, a to je Studija vizualnih utjecaja eventualne gradnje na platou Srđa na ukupnu sliku grada Dubrovnika. U studiji sam pokazala koliko bi štete za image Dubrovnika imala gradnja na bilu tj. hrptu Srđa. Na žalost i ta studija je samo jedan, za sada neuspješan pokušaj da se argumenti vrijednosti krajobraza suprotstave argumentima investitora.