‘Iako smo s pravom ponosni na iznimnu biološku raznolikost prisutnu u Hrvatskoj, mnogim našim vrstama prijeti izumiranje. Takve vrste se prvenstveno štite Zakonom o zaštiti prirode, ali za njihovo je očuvanje ključno podizati svijest ljudi o važnosti opstanka životinja, jer njihov i naš opstanak su neraskidivo povezani’ – istaknuo je ministar zaštite okoliša i prirode Mihael Zmajlović povodom obilježavanja Međunarodnog dana zaštite životinja.

Međunarodni dan zaštite životinja obilježava se svake godine 4. listopada s naglaskom na suživotu ljudi i životinja i ulozi životinja u prirodi. Prvi je put taj dan obilježen 1931. godine tijekom konvencije ekologa u Firenci, kako bi se upozorilo na ugroženost životinjskih vrsta, a tijekom godina je prerastao u događaj posvećen brizi za sve životinje. Danas je to dan kada se prvenstveno nastoji ukazati na problematiku dobrobiti životinja i humani odnos prema njima, kao i na nužnost njihova očuvanja u prirodi.

Prema podacima različitih svjetskih organizacija, svaki dan izumre od 50 do 150 vrsta, a brojne vrste nalaze se pred izumiranjem, za što je krivac  ponajprije čovjek. Najistaknutije od onih koje se nalaze pred izumiranjem su morske kornjače, gorile, pande, slonovi, kitovi i tigrovi. Ugroženost vrsta procjenjuje se prema kriterijima Međunarodne unije za očuvanje prirode (International Union for Conversation of Nature – IUCN) te im se daje pripadajuća kategorija ugroženosti.

Vrste kojima je procijenjen stupanj ugroženosti navedene su u Crvenom popisu, koji utvrđuje Državni zavod za zaštitu prirode te predstavljaju strogo zaštićene vrste koje se kao takve štite Zakonom o zaštiti prirode. U Hrvatskoj obitava velik broj životinjskih svojti ugroženih u Europi, što je povezano s očuvanim staništima. Do danas je izrađeno 17 crvenih popisa: ptica, sisavaca, gmazova i vodozemaca, slatkovodnih riba, morskih riba, danjih leptira, vretenaca, trčaka, obalčara, špiljske faune, koralja, kopnenih i slatkovodnih puževa, lišajeva, gljiva, vaskularne flore i morskih algi cvjetnica i slatkovodnih rakova.

Hrvatska je jedna od najbogatijih europskih zemalja po biološkoj raznolikosti. Danas je u Hrvatskoj poznato oko 38.000 vrsta, a pretpostavlja se da je taj broj znatno veći, od 50.000 do više od 100.000. U posljednjih nekoliko godina opisano je preko dvije stotine novih svojti kopnenih beskralješnjaka, preko 150 slatkovodnih i oko 20 svojti morskih beskralješnjaka. To pokazuje da je stvarna biološka raznolikost u Hrvatskoj mnogo veća nego što pokazuju službeni podaci, ali i daje dodatni poticaj za ulaganje u očuvanje bogatstva vrsta koje dom nalaze u Hrvatskoj.

Unatoč velikom bogatstvu divljih svojti te uščuvanosti njihovih staništa, mnoge su divlje svojte u Hrvatskoj ugrožene. Najveći udio ugroženih svojti u ukupnom broju procijenjenih vrsta ima špiljska fauna, a slijede lišajevi te gljive.  Od kralješnjaka, najveći udio ugroženih vrsta imaju slatkovodne ribe i ptice. Špiljske životinje pripadaju jednoj od najugroženijih sastavnica hrvatske faune. Uz veliki broj endemičnih i reliktnih svojti, špiljska je fauna Hrvatske iznimno bogata u europskim i svjetskim razmjerima  no unatoč tome važnost njenog očuvanja još nije dovoljno prepoznata te se njena staništa i dalje uništavaju.

Slatkovodne ribe su zbog svoje povezanosti s vodenim staništima u kojima žive i sve većeg čovjekova pritiska na ta staništa i danas najugroženija skupina kralješnjaka. Glavni su razlozi unos alohtonih vrsta te onečišćenje i regulacija vodotoka. Nestanak ptica je pak siguran znak da se nešto loše događa u našem okolišu. Vodno gospodarstvo, zamiranje proizvodnje na šaranskim ribnjacima, nestanak velikih tršćaka i uništavanje plitkih i muljevitih morskih obala i dalje su vodeći uzroci ugroženosti najvećeg broja ptica Hrvatske.

Najveću prijetnju divljim svojtama u Hrvatskoj predstavlja izravno uništavanje njihovih staništa. Prirodna staništa pretvaraju se u građevinsko ili poljoprivredno zemljište, a izgradnja prometnica i ostalih prometnih putova dovodi do njihove fragmentacije. Veliku prijetnju predstavlja i unos stranih vrsta od kojih neke postaju invazivnima, prekomjerno iskorištavanje, Intenzivna poljoprivreda i turizam, zagađenje voda, tla i zraka te krivolov.

 

Izvor: MZOIP, 4/10/2013