Kome pripada javni prostor grada pitanje je koje je iz perspektive rodnih politika sagledala izložba “Kome pripada javni prostor – svakodnevnica žena u gradu” organizirana u Beču još 1991. godine. Prateći različite skupine žena u njihovim svakodnevnim kretanjima po gradu izložba je otkrila da su im zajednički prioriteti pri odabiru ruta lakoća kretanja i sigurnost, a činjenica da svi ne koristimo grad na isti način, potpomognuta velikim interesom javnosti za izložbu, potaknula je gradske vlasti Beča da pokrenu niz pilot projekata koji edukaciju, zdravstvo pa te urbanizam i arhitekturu promišljaju iz različitih rodnih perspektiva.

Tako je 1993. godine u 21. okrugu izgrađen stambeni kompleks Frauenwerkstadt koji se gradi za potrebe žena. Načini kretanja, blizina javnog prijevoza te zajedničke zelene javne površine u blizini svih stambenih jedinica čine ovaj projekt prilagođeni potrebama žena koje provode više vremena od muškarca baveći se kućanskim poslovima i brigom o djeci. Nadalje, istraživanja provedena od 1996. do 1997. pokazala su da javne parkove više koriste muškarci nego žene. Zapanjujući je bio podatak da s navršenom 9. godinom života, broj djevojčica u parku drastično pada.

Rodne asimetrije ovog tipa Beč je riješio redizajnom dva parka u 5. okrugu 1999. godine. Novim stazama, većom izolacijom pojedinih prostora te uvođenjem terena za odbojku i badminton ovi parkovi su se od samog početka pokazali manje diskriminatornim prema različitim rodnim skupinama. Te godine je provedeno i istraživanje u 9. okrugu o načinima kretanja u javnom prostoru koje je također ukazalo na različitosti u korištenju javnog prijevoza između muškaraca i žena. Pokazalo se da se žene više kreću, više koriste pješačke koridore i različite oblike javnog prijevoza. Iz toga je proizašao projekt koji je za cilj imao poboljšanje pješačke mobilnosti i pristupu javnom prijevozu u sklopu kojeg su prošireni pločnici, ugrađena dodatna rasvjeta za sigurno kretanje u noćnim satima te napravljene velike stepenice s rampama koje omogućavaju lakše kretanje osobama s kolicima ili u kolicima.


Gore navedeni pilot projekti, kakvih je više od šest provedeno u Beču do danas, dio su većeg projekta koji ima za cilj uvesti rodne politike u upravljanje gradom te omogućiti svima ravnopravni pristup resursima grada.
“Dok vrlo često tehnička i estetska rješenja određuju rezultate, ovi projekti su jedinstveni po tome što polaze od istraživanja kako ljudi koriste prostor i tek onda traže tehnička rješenja” izjava je Eve Kail, jedna od organizatorica izložbe koja je pokrenula ovaj projekt koji danas postaje stvarnost bečkog urbanizma. Međutim, takvi projekti često riskiraju i da pojačaju već postojeće rodne stereotipove rodnog ponašanja u gradu. Da bi se ogradili od toga, gradske vlasti su početni naziv projekta Rodni mainstreaming promijenili u Ravnopravno dijeljen grad, koncept koji danas mijenja gradsko tkivo i njegovu strukturu otvarajući mogućnost za koegzistenciju različitih skupina u gradu.

Tonči Kranjčević Batalić
Izvor: pogleda.to, 18/10/2013