Predstavljamo diplomski rad studentice Marije Rupa s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu (mentor Petar Mišković), koji je nominiran za nagradu Piranesi u kategoriji studentskih radova.

“Krešićeve livade “skrivene” su nadomak samog centra grada Zagreba, južno od odsjeka Akademije likovnih umjetnosti i iznad nedavno obnovljene ljetne pozornice arhitekta Kazimira Ostrogovića (o čemu smo pisali ovdje). Dok je gledalište pozornice nastalo nasipavanjem terena, livade su nastale upravo njegovim oduzimanjem.

Proplanak, čije fasade u potpunosti definira park-šuma Tuškanac, čine tri travnata i dva betonska terasasta platoa. Praznina je prostor potpune izolacije, čiji je jedini orijentir toranj crkve Sv. Marka, koji proviruje iznad stabala.
Postojeći betonski platoi objedinjuju se u jedan veći, višenamjenski, s definiranim rubom – parapetom – kojim se naglašava prepoznati dojam lebdenja u krošnjama. Namjena ruba je višestruka. Koristi se kao tribina terena, sunčalište, a unutar njega su riješeni i svi pristupi plohi.

Ispod prepuštenih rubova platoa formira se dvostrano orijentiran trijem.Trijem prema šumi kadrira ambijent gustoće šume, a promjenjiv presjek omogućava širenje trijema od prilaznog stubišta ALU do južnog trijema te preko novoformiranog bioretencijskog jezera u obliku mosta. Južni je trijem s nišama za sjedenje usmjeren na jezero i zajedno tvore cjelinu edukativnog karaktera. Terasasto spuštanje platoa je zadržano uz prilagodbe potrebnih visina, s iznimkom najniže terase koja se nasipavanjem diže na nivo trijema, čime jezero postaje najniži nivo prostora.

Bioretencija je princip tretiranja kišnice kako bi se kontroliralo poplavljivanje površine (betonski plato=2677m2) te kako bi se ona pročišćena ponovno koristila (≈6500l po danu/godišnje). Pročišćavanje se vrši u dvije faze – po nagibu jezera i kroz tlo pomoću različitog močvarnog bilja i biljaka vlažnog staništa (trska – Phragmites australis, busenasti šaš – Carex Elata, rogoz – Typha angustifolia). Vegetacija jezera svojom visinom i bojama stvara akcent u prostoru, a namjenom bioretencije kišnice daje novu mikroklimu livadama.


Ansambl zaokružuje nagnuti toranj-vidikovac. Toranj je usidren pred trijemom, a nadvija se nad središtem platoa. Iako neutralnog položaja u osi centra plohe, svojom visinom i kosinom stvara napetost i narušava stabilnost neuhvative usmjerene površine.
Elementarno oblikovanje i pravilno kretanje unutar dvije povezane ravninske rešetke narušavaju tri anomalije: spoj s trijemom i probijanje za toranj proširenog ruba u bazi, izbačeno kretanje u središnjem dijelu koje ostavlja prostor u unutrašnjosti i omogućava “naseljivost” – “gnijezdo” do kojega je moguće doći samo ljestvama i izbačena horizontala na samom vrhu kao nedostajući pogled – vidikovac prema gradu. Toranj je istovremeno i nosač rasvjete.


Projektom se gotovo ne mijenja postojeće stanje, tek afirmiraju i potenciraju već prisutne ambijentalne vrijednosti i stvaraju okviri za nove načine korištenja i doživljaja. Raznolikom korištenju rekreativaca, šetača, studenata Akademije likovnih umjetnosti i slučajnih prolaznika pridodaju se novi programi izazvani novim prostornim elementima.”, govori autorica Marija Rupa o svome projektu.

pogledaj.to, 19/11/2013