“Tražim posao” (2011-2012.) Milijane Babić i “Posao”(2013.) Siniše Labrovića povezuje srodna tematika empirijskog istraživanja konkretnih uvjeta na tržištu rada u Hrvatskoj u odnosu na kontinuirani porast broja nezaposlenih, te rastuću ekonomsku krizu. Siromaštvo, dramatičan pad standarda, uništenje industrije i privrede, smanjenje socijalne pravde, ukidanje radničkih prava i javnih službi – samo su neke od nuspojava samoreguliranog tržišta rada kojemu smo izloženi i kojima se predstavljeni radovi bave.
Kako se visoka nezaposlenost i prekarni rad, nisko plaćeni poslovi, kao i poslovi u neformalnoj ekonomiji odražavaju na svakodnevni život? Koja je u tom kontekstu pozicija umjetnika, umjetnosti i kulturnih radnika? To su neka od pitanja koje pokreće ovaj projekt, a o njima će se diskutirati i na tribini “Od umjetnosti rada do rada umjetnosti” koja će se održati u Galeriji Nova u srijedu, 20.11.2013 u 19h, u koncepciji Vesne Vuković (BLOK) i uz sudjelovanje Milijane Babić, Ivane Hanaček, Maria Kikaša i Siniše Labrovića.

U sklopu projekta “Posao” (2013.) Siniše Labrovića WHW je raspisao natječaj na Hrvatskom zavodu zapošljavanje za posao jednokratnog čuvanja izložbe Posao u Galeriji Nova u trajanju od 15 dana, uz plaću od 3. 000,00 kn netto i upisani staž u radnu knjižicu. Istražujući mjesto galerije, njen simbolički i stvarni kapital, te općenito polje umjetnosti u percepciji osobe koja traži posao, Siniša Labrović snimio je pojedinačne intervjue s prijavljenim kandidatima razgovarajući o njihovom obrazovanju, radnom iskustvu, iskustvu nezaposlenosti i motivaciji za ovaj posao. Na natječaj koji nije propisivao posebne uvjete javilo se oko dvije stotine ljudi. Prijaviti se mogao bilo tko ima status nezaposlene osobe na HZZ-u, a o odabiru privremenog uposlenika WHW-a odlučio je umjetnik.

Rad Milijane Babić ” Tražim posao” (2011-2012.) dugoročna je akcija u sklopu koje je umjetnica u razdoblju od godine i pol tragala za radnim mjestom obavljajući niz privremenih poslova poput raznošenja letaka i reklama, čišćenja objekata, promocije različitih proizvoda u trgovačkim centrima, čuvanja izložbi, sakupljanja boca i sl. Prihvaćajući različite poslove Milijana Babić napravila je svojevrsni presjek uvjeta rada u Hrvatskoj, zarade i odnosa poslodavaca prema ženi – radnici. Čitav proces dokumentiran je audiovizualnim zapisima od početnih telefonskih razgovora, sastanaka te snimaka samog rada. Unatoč isticanju iskustva u radu u vizualnoj umjetnosti kao svoje radne kvalifikacije, ta se informacija pokazala nevažnom pri procesu ugovaranja poslova, te Milijanina akcija zorno potvrđuje očekivane sve stereotipe domaćeg tržišta rada gdje su prevladavajuće kvalifikacije za posao spol, godište i izgled žene.

U Showroomu će tijekom trajanja izložbe u sklopu programa radnog arhiva biti predstavljena čitaonica s knjigama i publikacijama na temu rada i prava radnika.
U prikupljanju materijala sudjelovali su: CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje; CŽS – Centar za ženske studije; BRID – Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju; CRS – Centar za radničke studije; CMS – Centar za mirovne studije i HZZ – Hrvatski zavod za zapošljavanje, Zarez – dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja, Što čitaš?.

Snimateljica intervjua s kandidatima za posao u sklopu projekta Siniše Labrovića je Bojana Burnać, a projekt je realiziran uz podršku Kinoljetke i 15. umjetnosti.Za koordinaciju/kustosku asistenciju zadužena je Martina Kontošić@WHW.

Izložba je otvorena do 30.11.2013., a realizirana je u suradnji: Što, kako i za koga/WHW  i 7. VOX FEMINAE FESTIVALOM . Izložba je dio višegodišnjeg međunarodnog projekta pod nazivom Početi što bolje možemo (Kako govorimo o fašizmu?), u suradnji s programom Nova umjetnička praksa.

pogledaj.to, 15/11/2013

Odgovori